Nekad, kad nije bilo tvornica i uvoza, u Zagrebu su većinu stvari izrađivali i popravljali vrsni majstori i njihovi šegrti. Bilo je tu čavlara, pojasara, strjelara, opančara, čizmara, ciglara, gumbara, kamenara, klobučara, ključara, kožara, krznara, krojača, svjećara, tokara, tesara, šoštara, rogožara... Nažalost, mnoge je ove zanate i obrte istisnulo vrijeme - za neke od njih današnje mlađe generacije nikad nisu čule niti će ikad čuti - ali čini se da centar Zagreba i dalje skriva nekolicinu vrijednih majstora.

Jedan od njih svestrani je Franjo Trumbetaš, koji već pola stoljeća vodi stotinu godina staru radionicu za proizvodnju uređaja za filtriranje, pročišćavanje i kloriranje vode, ugrađivanje plinskih instalacija i izvođenje plinskih instalacija u građevinama, izvođenje instalacija za vodu u građevinama, proizvodnju cisterni i rezervoara, posuda i raznih posuda od metala te limarskih proizvoda. Obrt je to koji odolijeva vremenu već 101 godinu i iz kojeg je izašlo nekoliko vrijednih hrvatskih proizvoda.

Od Bosilja do Trumbetaša

Prije Franje, vlasnik obrta bio je Dragutin Bosilj, a prije njega njegov otac Vjekoslav Bosilj - po kojem je obrt i dobio naziv: BOsilj VJEkoslav. 

- U vrijeme Vjekoslava obrt se etablirao kao vodeće mjesto za rješavanje tehničkih problema te konstrukciju i ispitivanje specijalnih uređaja za vodoopskrbu u suradnji s vodećim inženjerima toga doba. Njegov sin Dragutin nakon završetka gimnazije izučava zanat kod oca i poslije postaje vlasnik radionice - prepričava nam Franjo, koji je također ondje počeo kao šegrt, a s vremenom je postao majstor i vlasnik obrta. 

Franjo već godinama uspješno radi sa sinom Ivicom, koji je za to vrijeme stekao sve majstorske licencije i dobro se upoznao s poslom. Kada dođe za to vrijeme, njegov će sin preuzeti kormilo.

Više ovakvog sadržaja pročitajte u specijalu Kvaka24.

Mnogo se toga promijenilo u sto godina 

Od vremena Vjekoslava i Dragutina pa do sada poslovno se okruženje značajno promijenilo, što je, dakako, utjecalo i na posao. 

- U 'nekadašnjem' Zagrebu ljudi su se poznavali, razina povjerenja između klijenta i pružatelja usluge bila je mnogo veća. Poslovi su se dogovarali i odrađivali bez uzimanja predujma od klijenta, podrazumijevalo se da će dobro obavljeni posao uvijek biti plaćen. Reputacija dobrog majstora prenosila se usmenom predajom a ne društvenim mrežama, koje 'trpe' i točne i netočne informacije. Promijenio se i odnos vlasnika obrta i radnika. Dobar vlasnik prenosio je svoje znanje na radnike, a zadovoljni radnici često su kod jednog vlasnika obrta proveli cijeli svoj radni vijek, od šegrta do majstora, i na kraju do mirovine - govori Franjo.

Promjene su vidljive i u broju zaposlenih. Kao što je spomenuto, uz Franju danas radi njegov sin Ivica, ali radionica je nekad zapošljavala desetak radnika. Taj se broj kroz godine smanjivao, i to ne zbog toga što nema posla nego što je dobre zaposlenike danas izuzetno teško zadržati.

- Radnici se najčešće ne zadržavaju zbog ekonomskih razloga, mogućnost zarade mnogo je veća u inozemstvu, ali i zbog želje za pokretanjem vlastitog obrta. Dodatno, na tržištu rada nedostaju kadrovi koji su nam potrebni. Nadam se da će se trendovi relativno slabog interesa mladih za upis strukovnih škola uskoro promijeniti i da će mladi shvatiti kako im 'majstorsko znanje' može osigurati pristojan život i uspješnu karijeru - kaže naš sugovornik. 

Kvalitetni hrvatski proizvodi

Kad pogleda na svoj dosadašnji rad, Franjo je uistinu mnogo toga prošao i napravio. Primjerice, 1987. godine darovao je opremu za obradu pitke vode prilikom gradnje zdenca Manduševac. Uz to, ugradio je i danas se bavi održavanjem dozirane crpke zagrebačkog i velikogoričkog vodovoda, a dubrovački je vodovod opremio najnovijom tehnologijom pročišćavanja vode. Bilo je tu nekad i opasnih situacija. 

- Sjećam se obavljanja obnove poslije Oluje, kad smo radili na vodospremi Solina ne znajući da smo usred nepoznatog minskog polja. Nitko nije stradao, a poslije smo tek saznali koliko smo sreće imali - kaže naš sugovornik, pritom dodajući: 

- Kad bih morao nešto izdvojiti, možda sam najponosniji na razvoj i proizvodnju uređaja elektrolizera OKSIEKO, kojim dobivamo dezinficijens za pripremu kondicionirane bazenske vode BOVJESEPT.

Osim navedenih uređaja, obrt Bovje bavi se ugradnjom i održavanjem uređaja za dezinfekciju vode za piće, pripremom vode i održavanjem bolničkih uređaja za dijalizu. Imaju i vlastitu proizvodnju dozirnih crpki, omekšivača za vodu, malih deferizatora te izrađuju i održavaju sve vrste vodoinstalaterskih i plinskih instalacija i opreme. 

- Želio bih istaknuti da mi u svojem segmentu djelovanja možemo napraviti doista sve. Možemo ponuditi tržištu hrvatski proizvod. Naši uređaji za pročišćavanje vode svojim performansama i kvalitetom konkuriraju bilo kojem stranom uređaju. Žao mi je što to često nije prepoznato, pa dolazi do situacija da se slični uređaji uvoze, skuplje plaćaju i poslije se javljaju problemi vezani za njihovo održavanje.

Još jedna motivacija za rad

Svakog dana u poslu ga, kako tvrdi Franjo, motiviraju tri stvari: mogućnost inovacije, razvoj novih proizvoda te poboljšanje postojećih. Njegovu je motivaciju i želju za napredovanjem prepoznala i struka. Hrvatska obrtnička komora ove mu je godine za dugogodišnji uspješan rad i izniman doprinos razvoju hrvatskog obrtništva dodijelila svoje najviše priznanje - Statuu Zlatne ruke s poveljom.

- Nagrada Zlatne ruke izuzetno me razveselila. Bio sam zaista počašćen time i smatram je vrijednim priznanjem kojim je obilježen dio moje karijere. Veselilo me pokroviteljstvo Vlade RH te srdačan susret i osobna čestitka premijera Plenkovića - ističe za kraj Franjo.