Kumo, dodaj loptu! 'Kokice' u istoj ekipi igraju već 17 godina

Ines Domjan i Suzana Furjan nositeljice su igre rukometašica varaždinske Koke. Izgledom plijene pažnju svih prisutnih. Suzana svojom valovitom kosom podsjeća na Grkinju u redovima Podravke Lamprini Tsakalou, dok Ines izgledom baca na Skandinavke. No, nije dobar stas njihov jedini adut.

One su s 25 godina predvodnice igre Koke, koja drži četvrto mjesto 1. hrvatske rukometne lige za žene.

Suzana je u rukomet krenula kao 8-godišnjakinja, dok se Ines priključila godinu dana kasnije.

- Iduće godine slavimo 18 godina otkako igramo zajedno - smije se Suzana, vanjska igračica Koke, koja zatvorenih očiju može pronaći kružnu napadačicu Domjan na crti.

- O da. Suza i ja se znamo u srž. Ona mi može asistirati i da joj na oči stave povez - dodala je Domjan.

Obje igračice u seniorkama Koke debitirale su sa samo 15 godina, a sa 16 i 17 godina dobivale su ozbiljniju minutažu.

- Najviše moramo zahvaliti treneru Vladimiru Vujoviću koji nas je vrlo mlade gurnuo u vatru. Davao nam je prilike i mnogo je s nama radio individualno - dodala je Furjan.

Nekad su tako Furjan i Domjan bile najmlađe u seniorskoj ekipi Koke. To je nosilo sa sobom i mnoge obveze.

- Kad smo mi bile najmlađe, morale smo dobro paziti što ćemo reći starijim igračicama. Također, morale smo im sve pripremiti za trening. Danas smo mi najiskusnije i vrlo smo blage prema mlađim igračicama - rekla je Suzana koja je ujedno i tajnica Ženskog rukometnog kluba Koka.

Ines je s druge strane prvostupnik fizioterapije i na stručnom je usavršavanju u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Varaždinske Toplice.

- Kroz sport je došlo puno ozljeda, pa je nekako fizioterapija bila najlogičniji izbor - objasnila je Ines, povremena seniorska reprezentativka, koja je imala i inozemnih rukometnih ponuda.

- Kad sam imala 18 godina trebala sam prijeći u Podravku, ali nismo se na kraju dogovorili. Kasnije sam imala ponuda iz Danske, Rumunjske i Njemačke, no jednostavno se nisam za to odlučila. Nisam željela tako mlada otići u inozemstvo, a i fakultetske obveze su bile na prvom mjestu - objasnila je Ines.

Obje djevojke, kao i svi, svim srcem navijale su za "kauboje" u finalu Europskog prvenstva protiv Španjolske. Istaknule su reprezentativca Marina Šipića, koji je prije Nexea i PPD-a Zagreb, tri sezone igrao za Gradski rukometni klub Varaždin 1930.

- Marin je u Varaždinu igrao tri godine. Već onda se vidjelo da odskače, no prije svega on je veliki radnik i svemu pristupa sa 150 posto ozbiljnosti. Kao čovjek je vrlo simpatičan i pristupačan, stvarno ljudina - rekle su djevojke.

Suza i Ines su zauzete. U planu je da jedno drugoj budu vjenčane kume.

- Trener Canjuga nas zove kumice pa je i to u planu, da jedna drugoj budemo kume - zaključile su.