Kultni bend Bijelo dugme ove godine slavi svoj 40. rođendan

Bijelo dugme jedna je od najdugovječnijih ali i najpoznatijih glazbenih grupa u regiji. Ove godine proslavit će 40. godina od kako su se pojavili na sceni. 

Bend je osnovan u Sarajevu 1974. godine. Počeci Dugmeta leže u dva benda. Prvi je Kodeksi u kojima je pjevao Željko Bebek (68) i u grupu je uveo Gorana Bregovića (64). Kodeksi su 1969. nastupali u dubrovačkom baru Splendid, tamo ih je primijetio jedan Talijan i pozvao ih da dođu svirati u njegov klub u Napulju. Pridružili su im se basist Zoran Redžić (66) i bubnjar Milić Vukašinović. 

U Napulju nisu dugo izdržali jer su zbog Vukašinovića pali pod utjecaj Led Zeppelina i Black Sabbatha pa su dobili otkaz sa svih mjesta na kojima su svirali. Bebek ih je ubrzo napustio i vratio se u Sarajevo, a Bregović i ostala dvojica su nastavili nastupati kao Mića, Goran i Zoran. Do kraja godine i njih trojica su se vratila kući. 

Drugi bend iz kojeg je neposredno nastalo Dugme je Jutro. Naime, 1971. gitarist Ismet Arnautalić (71) je pozvao Gorana da s njim osnuje grupu Jutro. U Jutru su još bili bubnjar Goran Matrak i pjevač Zlatko Hodnik. Bregović je nakon godinu dana u bend pozvao i Bebeka. Snimili su pjesmu 'Patim evo deset dana', koju je Bregović uvrstio i na prvi album Bijelog dugmeta. 

Bebek je ubrzo ponovo napustio bend, ali ovaj put je išao u vojsku. Ostali su čekali da se vrati, ali dok ga nije bilo snimili su četiri pjesme među kojima i 'Kad bi bio bijelo dugme'. 

Jutro nije bilo dugog vijeka. Naime, suosnivač  Arnautalić 1972. otišao je iz benda i sa sobom odnio prava na ime. Ostali su Bregović, Bebek, Redžić, Matrak i Hodnik, a 1973. pridružili su im se Goran Ipe Ivandić (59) i Vlado Pravdić (64). S obzirom na to da je u Ljubljani već djelovao sastav pod imenom Jutro, a publika ih je znala po pjesmi ‘Kad bi bio bijelo dugme’, grupa je 1. siječnja 1974. godine službeno nazvana Bijelo dugme. 

Zbog njih su izmislili dijamantnu ploču

Iste godine probili su se pjesmama 'Da sam pekar' i 'Selma' koje su se našle na prvom albumu prikladno naslovljenom 'Kad bi bio bijelo dugme'. Pjesme s tog albuma započele su eru 'pastirskog rocka', naziv koji im je dao novinar Dražen Vrdoljak i koji se i danas koristi kako bi se opisala ova vrsta glazbe. Do novog vala upravo je Bijelo dugme bilo predvodnik domaće rock kulture. 

Bijelo dugme prvi je bend na ovim područjima koji je imao tako visoku tiražu da je Jugoton, njihov izdavač, zbog njih izmislio dijamantnu ploču. Album s kojim su je osvojili je njihov drugi po redu, izdan 1975. pod nazivom 'Šta bi dao da si na mom mjestu'. Prodan je u tada rekordnih 200.000 primjeraka. Na ovom albumu odjeknuli su hitovi 'Tako ti je, mala moja, kad ljubi Bosanac' i 'Ne gledaj me tako i ne ljubi me više'.

Iako su tokom godina više puta mijenjali pjevače, 'Dugmići' nisu gubili popularnost. Autori su brojnih hitova uz koje su se generacije prvi put zaljubljivale. 

Prva promjena postave benda bila je 1976. godine kada su otišli Ivandić i Pravdić, a njihova mjesta zauzeli su Milić Vukašinović (64) iz Indexa i Laza Ristovski iz grupe Smak. Tada su izdali album 'Eto! Baš hoću!' ali i trzavice unutar benda su rasle, otkazivali su koncerte i gotovo su se raspali.  Iz krize su se izvukli besplatnim koncertom kod beogradske Hajdučke česme u kolovozu 1977. i ponovo oborili sve rekorde na ovim prostorima. U publici je tada bilo između 70.000 i 100.000 ljudi. 

Tim koncertom najavili su i trogodišnju pauzu jer je Bregović otišao služiti vojni rok u JNA.

I cenzurirani su obarali rekorde

Na povratničkom albumu 1979. 'Bitanga i princeza' cenzurirani su tekstovi pjesama i sam omot albuma. Ipak, publika je i 'osakaćenu' verziju dočekala s oduševljenjem. Kritičari smatraju da je ovo bilo najbolje razdoblje Dugmeta s hitovima 'Na zadnjem sjedištu moga auta' i 'Bitanga i princeza'. 

Ovim albumom ponovo su srušili sve rekorde tiraže. Na turneji koja je uslijedila nastupali su sa simfonijskim orkestrom i zborom.

Novi val, novo Dugme

Osamdesete su bile burne godine za glazbu na ovim prostorima pa tako i za Bijelo dugme. Novovalnoj revoluciji u glazbi 'Dugmići' se priključuju albumom 'Doživjeti stotu'. U pjesmama 'Ha ha ha', 'Tramvaj kreće' i 'Kosovska' bend pokazuje svoju političku angažiranost. 

Bend je snimio još jedan koncertni album '5. april 81' i album za djecu 'A milicija trenira strogoću' te album 'Uspavanka za Radmilu M.'. Bregović je taj album zamislio kao posljednji i planirao se poslije turneje oprostiti od publike, ali je odustao zbog velikog odaziva fanova. 

Odmak od rocka

Bebek je napustio bend, a zamijenio ga je Mladen Vojičić – Tifa (53) s kojim snimaju album 'Bijelo dugme'.  Iako su se na ovom albumu našli hitovi poput 'Lipe cvatu' i 'Padaju zvijezde' publika novog pjevača nije dobro prihvatila pa ga je zamijenio Alen Islamović (56).

Ovo razdoblje benda obilježio je odmak od rocka i povratak folk zvuku, ali to nije značilo i odmak od publike. Tiraže su samo rasle. 

Idući album 'Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo' trebao je biti najprovokativniji, ali na kraju je provokativan bio samo naslov. 

Kako su se osamdesete bližile kraju, tako je kopnilo i Bijelo dugme. Posljednji album 'Ćiribiribela' objavili su 1988., a nakon turneje 1989. nisu nastupali punih 16 godina. Posljednji album obilježio je apsolutni hit 'Đurđevdan'. 

Svi članovi benda nastavili su sa samostalnim karijerama, a ponovo su se okupili 2005. kada su nastupili na tri oproštajna koncerta u Zagrebu, Sarajevu i Beogradu.