Umirovljenica Vesna Meaški (62) iz Garešnice živi u dvije prostorije koje su pune vlage. Vodu crpi iz bunara, drva kupuje metar po metar, a nuždu obavlja u poljskom WC-u
Kuća joj se raspada, jedva spaja kraj s krajem: 'Samo želim vodu i kupaonicu, s 350 € ne mogu...'
Pred jutro, kad je već počelo svitati, čula sam tresak. Skočila sam iz kreveta i istrčala u dvorište misleći da je potres. Shvativši da se ne radi o potresu, vratila sam se i obukla se. Tek onda sam spazila da se dio moje kuće urušio i zatrpao drvarnicu te srušio dio stepenica koje su vodile na tavan, na koji godinama nisam išla iz straha da strop kuće ne propadne, govori nam umirovljenica Vesna Meaški (62).
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
Uzrujana, prestrašena i uznemirena dočekala nas je na ulazu u prostrano dvorište u Garešnici. Već se s ceste vidjelo da se kuća doslovce raspada. Dio krovišta i šupe koji se urušio u noći na petak ozbiljno je ugrozio Vesninu egzistenciju. Iz straha da joj se ostatak kuće, stare osamdesetak godina, ne uruši, nekako je uspjela iznijeti dio građevinskog materijala. Otkad joj je prije 24 godine preminuo suprug, živi sama u dvije prostorije - kuhinji, u kojoj ima svjetlo, i sobi koja je bez rasvjete. Priznaje nam da se ne usudi ići spavati u kuću jer bi je za jačeg vjetra krov i zidovi mogli poklopiti.
Spaja kraj s krajem
- Živim skromno od 350 eura obiteljske mirovine i nikad ni od koga nisam ništa tražila, ali sad sam prisiljena dobre i samilosne ljude moliti za pomoć. S mirovinom nekako spajam mjesec za mjesecom. Bojim se da bez pomoći dobrih ljudi ne mogu ništa popraviti - kaže očajna žena lomeći ruke.
Kućicu je kupila sa suprugom i uređivali su je kako su mogli. Malo po malo. No Vesna je posljednja dva desetljeća sama, bez supruga. Kako idu godine, tako i njezin dom postaje sve trošniji i doista živi u teškim uvjetima. U kući se osjeti miris vlage, stropovi su niski, prijeteći i nestabilni. Kuća ima samo dvije prostorije. Čak nema ni kupaonicu, pa nuždu obavlja na poljskom WC-u, a vodu crpi iz bunara koji je pokraj kuće. Vesna nas uvjerava kako je skromna i da se može sama brinuti o sebi. Da bi nam to i dokazala, vodi nas kroz prostrano i uredno dvorište i pokazuje vrt koji obrađuje i bez kojeg bi joj bilo mnogo teže.
Živi bez TV-a i radija
- Ogrjev za zimu kupujem od dobrih ljudi koji mi izlaze u susret i prodaju mi metar po metar. Grijati se moram, a ta mi peć ujedno služi i kao štednjak na kojem pripremam hranu. Živim bez TV prijemnika i radija. Vodu za osobnu higijenu i pranje rublja grijem na peći, ali mi najteže pada činjenica da nemam tekuću vodu ni kupaonicu, što mi je velika želja. Kad bi se popravilo krovište, dovela voda i uredila kupaonica, mislim da bih živjela ko u raju jer sam dovoljno snažna da brinem o sebi - govori nam Vesna.
Pokazuje nam i obližnju šumu koju redovito čisti i iz koje odnosi suhe grane koje snijeg i vjetar bace na tlo. Tako štedi na kupnji ogrjevnog drva. Ostavili smo je s tračkom optimizma i nade te Gradu Garešnici poslali upit o tome imaju li za Vesnu neko drugo rješenje osim odlaska u udomiteljsku obitelj. Odgovor do zaključenja ovog izdanja nismo dobili.