Križevačke blizanke završavaju diplomski za vrijeme Eura! 'One proživljavaju neostvareni san'

Dora je ljevakinja, Larissa dešnjakinja. Dora je starija jednu minutu. Dora je desna vanjska, Larissa lijeva vanjska. I obje 24-godišnjakinje dominiraju u dresu hrvatske rukometne reprezentacije koja je bez poraza prošla u drugi krug Eura.

Posjetili smo dom jednojajčanih blizanki i uz kavu s roditeljima Verom i Tihomirom otkrili kako diše obitelj Kalaus u Križevcima u dane kad naša selekcija u Danskoj proživljava velike dane.

POGLEDAJTE VIDEO: Uživo s roditeljima blizanki Kalaus

Kad su se rodile, bile su jako velike bebe. Rođene su s 3700, 3800 grama i bile su najteže bebe u rodilištu u Petrovoj. Rođene su carskim rezom u razmaku od jedne minute. Morala sam imati narukvicu s brojem da bih znala koju sam nahranila, koju ne. Tako je bilo prvih nekoliko mjeseci i tek kasnije počela sam ih razlikovati - govori nam majka Vera, koja ni danas ne raspoznaje koja je koja kći na fotografiji na kojoj djevojke imaju dvije, tri godine.

Kad su bile manje, govori otac Tihomir, češće su se konzultirale s njim. Sad su odrasle, ali i dalje se jave kad zatrebaju pokoji savjet. Obitelj je sestrama Kalaus jako važna.

U ranom djetinjstvu roditelji su upisali Doru i Larissu na taekwondo, ali brzo su im se afiniteti promijenili i htjele su na rukomet.

- Jedno vrijeme trenirale su paralelno oba sporta, čak sam ih upisala i na balet, kojim sam se i sama bavila. Ali vidjelo se nakon prvog nastupa da nemaju to u sebi i da je rukomet sport za njih - nasmijala se majka.

Pet su godina u Lokomotivi, odakle dolazi i drugi reprezentativni par blizanki rođenih 1996., Stela i Paula Posavec (24).

- Dori fali više petlje, a Larissa je drskija. Kad je situacija neizvjesna, Larissa će naći rješenje, a Dora će stati - odgovara majka na pitanje u čemu kćeri mogu napredovati.

Obrazovanje tu sigurno nije jer obje su odlične studentice psihologije na Hrvatskom katoličkom sveučilištu s prosjekom ocjena 4,9.

- Spremaju diplomski rad, ponijele su materijale u Danskoj i tamo ga završavaju. Ako bude termina u prosincu ili siječnju, izaći će braniti rad - govori majka Vera kao da je to najnormalnija stvar na svijetu.

- Dobile su i nagrade za najbolje studente vrhunske sportaše na fakultetu, što im je jako drago. Jer na prvo mjesto uvijek su stavljale učenje, a tek je onda došao sport. Ugradili smo im stav da prvo završe školovanje - dodala je.

- Izbornik je pokazao razumijevanje. Svih ovih pet godina na fakultetu one nisu mogle dolaziti na prijepodnevne treninge. Kad bi bio ispit, popodne nisu mogle doći na trening, odradile su teretanu, s njim se dogovarale i stvarno, svaka čast i izborniku Šoštariću na razumijevanju - kaže.

Koliko su privržene i sportu, pokazuje detalj da u dnevnoj sobi stoji traka za trčanje koju su osobito koristile tijekom proljetnog lockdowna. A sad, kad ih nema doma, redovito se čuju sa svojima.

- Uvijek ih prvo pitamo "jeste dobro", a tek onda kakav je bio rezultat. Nestvarno je ovo što im se događa, imaju osjećaj da proživljavaju neostvareni san - govori majka.

- Jučer baš i nismo bili relaksirani, to je uvijek stres. Bila je divota gledati kako pobeđuju. Vjerujem da će ostati u postavi reprezentacije, vidjele su da mogu igrati sa svima - rekao je otac Tihomir i prognozirao:

- Borit će se kao lavice. Već su sad napravile ogroman uspjeh, a ako pobijede još jednu ili dvije utakmice, tko zna gdje im je kraj...

Slažemo se.