Meni 'bijele noći' uopće nisu smetale, a u sedam godina koliko sam proveo u St. Peterburgu, ne sjećam se da se bilo tko od mojih suigrača žalio da ne može spavati, ili da je umoran kaže bivši hrvatski reprezentativac i igrač Zenita iz St. Peterburga Ivica Križanac...
Križanac: Na motoru pičim u Kalinjingrad na prvu utakmicu
Hrvatska delegacija oduševljena je Woodland Rhapsody Resortom, prekrasnim kampom koji se nalazi 60-ak kilometara od St. Peterburga u mjestašcu Iličevo. Kamp je smješten uz prelijepo jezero, daleko od gužve, i Vatreni bi u njemu tijekom SP mogli pronaći potpuni mir.
No, postoji i problem, naime, od 11. lipnja do 2. srpnja u tom dijelu svijeta cijeli dan je – dan, zbog prirodnog fenomena 'bijela noć' poznat i kao 'fenomen ponoćno sunce'. U tom razdoblju dijelovi planete sjeverno od Arktičkog kruga žive u posebnim uvjetima.
- Malo je neobično, čudno je da je 15-16 sati dana, a noću se ne smrači u potpunosti, nego je onako tmurno, kao pred kišu... No brzo se na to navikneš. U St. Peterburgu sam proveo punih šest godina, i ni za igru, a ni za spavanje nisam imao posebnih problema, niti sam čuo da se netko od suigrača žalio. Uostalom, dio utakmica će se igrati u tim uvjetima, tako da ne vidim neki poseban problem – kaže Križanac, koji Woodland ne bi izabrao za kamp iz drugih razloga:
- Prvi razlog su udaljenosti, na sve tri utakmice treba daleko putovati, drugi je velika razlika u temperaturi, desetak stupnjeva je St. Peterburg hladniji od Rostova, koji je skroz na jugu, na rijeci Don, a i svi gradovi u kojima se igra su mali i neatraktivni, pa navijačima neće ni biti baš zanimljiva putovanja. Po meni, kamp bi trebao biti negdje uz Moskvu, blizu jedne od zračnih luka, kako bi igrači što manje vremena gubili u transportu.
Križanac je uvjeren kako će SP '18 biti najbolje organizirano u povijesti.
- Bio sam u Rusiji prije mjesec dana, pričao sam s ljudima, pogledao sam i novi stadionu u St. Peterburgu, i to je sve na vrhunskom nivou, fantastično... Što se tiče infrastrukture i osiguranja, siguran sam da će to biti na vrhunskom nivou, Rusi će dati sve od sebe da se pokažu u najboljem svjetlu.
Ova je generacija bolja od Vatrenih
Kad Hrvatska nakon SP bude svodila konačan račun, sve će ovisiti o postignutom rezultatu.
- Nisam toliko unutra da bih mogao dati mjerodavan sud, ali ovako, sa strane, meni se čini da je reprezentacija jako dobro izgledala od kad je Dalić preuzeo klupu, pogotovo protiv Grčke. Pokazali su ono što svi znamo, a to je da su sjajni individualci kojima treba samo malo da postanu vrhunska momčad. Grupa je po meni prolazna, ni super jaka, ali ni slaba. Ako budemo na nivou, grupu bi trebali proći, i to bi po meni već bio uspjeh. A kasnije..., sve je moguće.
Mnogi ovu generaciju uspoređuju s onom iz Francuske '98, a Križanac smatra kako su i bolji od njih.
- Po meni je ovo najbolja generacija u povijesti Hrvatske. Vatreni su '98 napravili vrhunski rezultat, koji će biti jako teško ponoviti, ali ne zaboravimo da su oni dvije godine kasnije zapeli u kvalifikacijama, nisu se ni plasirali na EP. Ako ih već uspoređujemo, onda treba reći da je ova generacija po svemu ravna onoj, po nekim stvarima i bolja, osim po fantastičnoj podršci i atmosferi koja je onda vladala. Danas to na žalost više nije slučaj.
Iako Davor Šuker uživa 90% povjerenja županijskih saveza, 90% ljudi je protiv njega i ljudi koji vode HNS, a to se održava i na podršku reprezentaciji.
- Dosta je to komplicirana i čudna situacija. Očito ovi iz županijskih saveza imaju neke svoje razloge. Nisam unutra, ne znam previše, ali i laiku je jasno da situacija u HNS - u nije dobra, te da je cijeli nogomet osim A reprezentacija u problemu, od lige, preko infrastrukture, do većine klubova, mladih selekcija... Te stvari treba hitno rješavati. A što se tiče saveza, to ne možemo riješiti ni vi ni ja, zna se tko to jedini može riješiti.
Unatoč problemima i otuđenosti saveza od klubova i navijača, od hrvatskih ljudi, Križanac vjeruje da će Modrić i društvo imati podršku.
- Vjerujem da će malo po malo ta euforija oko reprezentacije rasti što se bude bližio početak, da ljudima problemi u savezu neće smetati da navijaju za momke na terenu. Mnogima je reprezentacija više od kluba za koji navijaju.
Razišao se sa Žužulima
Iako je želio ostati u nogometu nakon umirovljenja, te počeo raditi kao sportski direktor RNK Splita, Križanac se vrlo brzo povukao zbog nesuglasica s vlasnicima kluba, braćom Žužul.
- HNL više praktično i ne pratim, tu i tamo bacim oko na rezultate ili na neki derbi. Imao sam najbolju volju raditi, ali kad vidiš kako neke stvari funkcioniraju, brzo izgubiš volju, iscrpljuje te rad bez smisla. Imali smo lijep rezultat u tom mom kratkom mandatu, juniori su bili prvaci države, prva momčad igrala je finale kupa.., ali kad netko drugi radi tvoj, a ne svoj posao, sve ode tamo gdje ne treba. Nije lako raditi s našim ljudima, tko god dođe dva puta na utakmicu, misli da zna sve o nogometu.
Split je izbačen u treću ligu, bez previše perspektive da će se tako brzo vratiti.
- Jedno vrijeme su funkcionirali kako treba, ali kako je prolazilo vrijeme, bilo je sve više pogrešaka na koje sam upozoravao, ali nitko me nije slušao. U takvoj sredini svi moraju raditi i surađivati, svi moraju ići u istom smjeru, ali s našim ljudima to nije baš tako jednostavno. Žao mi je što se ovo dogodilo, ipak sam proveo nekoliko lijepih godina u tom klubu, bio sam i kapetan, sportski direktor... Ali to je život, razišli smo se, više nismo u kontaktu, razočarao sam se u neke stvari, i nemam ni volje ni potrebe vraćati se na ono što je bilo.
Suši ribu i uživa u putovanjima motorom
Ivica se okrenuo novim izazovima u životu, s prijateljem pokušava pokrenuti posao sušenja ribe. Za sada su u fazi testiranja, ali namjeravaju na hrvatsko tržište uvesti davno zaboravljeni proizvod.
- Nekad davno, dok još nije bilo hladnjaka i današnje tehnologije, riba se mogla sačuvati jedino konzerviranjem, soljenjem ili sušenjem. Sušenje ribe se gotovo u potpunosti zaboravilo, šteta, jer radi se o vrhunskim proizvodima. Za sada je to još uvijek u povojima, još uvijek testiramo procese, a sve što proizvedemo je za naše potrebe, i za potrebe naših prijatelja. Za sušenje ribe najvažnije je vrijeme, nema tu komora i sušara, riba se suši isključivo vani, na starinski način, pet - šest dana na buri... Za sada sušimo mole, ciple, škarpine, tabinje, kozice..., naučili smo recepte, u ovih par godina svladali smo tehnologiju, i tko zna, možda jednom i pokrenemo posao – kaže Križanac, koji je zaljubljenik u more i brodove. Jednom zgodom je kazao kako se igrajući u Rusiji toliko puta smrznuo, da ga nakon karijere ništa ne zanima osim mora i sunca.
No od nedavno je pronašao i novu ljubav, probudio se u njemu avanturistički duh, pa s prijateljima sjedne na motor, i krene po svijetu. Na motoru će i na SP u Rusiju!
- Brod je ljubav koja me ne napušta, na brodu sam ljeti, od 1. svibnja do 1. studenoga, a ostatak vremena sam na motoru. Dogovorio sam s društvom da motorima idemo na prvu utakmicu u Kalinjingrad. S par prijatelja godišnje odvezem desetak tisuća kilometara, pa ćemo tako sljedeće godine spojiti ugodno i korisno. Ne znam još hoću li motorom i u Nižnji i Rostov, ili ću ga ostaviti u Kalinjingradu pa dalje zrakoplovom, to ćemo još vidjeti.
Križanac vozi Hondu Crosstourer 1200, motor idealan za duge vožnje.
- Počeo sam prije par godina, u međuvremenu sam obišao Tursku, Grčku, Italiju, Siciliju, popeo se na vulkane Etnu i Vezuv, prokrstario sam s prijateljima Austriju, Francusku, Poljsku, Češku Mađarsku..., te najatraktivniju stazu za motocikliste na svijetu - 'Transalpinu', na koju nas je vodio naš poznati pustolov Željan Rakela.