Krijumčari zarađuju na tuđoj patnji: 10.000 eura za život...

Obiteljsku zlatninu, računalo, laptop, srebrno posuđe, televizor, auto, a u konačnici i kuću sa zemljom morali su prodati u bescjenje kako bi skupili novac za bijeg. Ne iz obijesti nego iz potrebe. 

U zemlji u kojoj granate i snajperi prijete svake minute, nema hrane, vode ni lijekova. Gradovi veličine Hrvatske grcaju u patnji i krvi sravnjeni sa zemljom. Živi se u mraku ispod ruševina. U toj zemlji u kojoj se više frakcija bori za prevlast, bilo tko može banuti u kuću i ubiti sve članove obitelji bez ikakvih sankcija i posljedica. Starci, djeca i bolesni nisu pošteđeni. 

To je današnja slika Sirije i razlog zbog kojeg se na nesiguran put odlučuju trudnice i ljudi s malom djecom. Milijuni njih. A put u spasonosnu sigurnost Europe košta. Ima više ruta kojima se može doći, a najbliža i najjednostavnija čini se morskim putem. Do broda se može doći u Egiptu, Libiji ili Turskoj. Cijene se dogovaraju izravno s krijumčarima koji vrtoglave iznose naplaćuju za gužvanje u brodiću koji možda neće ni stići do druge obale. No to nije važno. 

Reuters

Njih ne brinu ljudske sudbine i pitanje hoće li itko preživjeti. Važno je samo dobiti novac. Cijena ovisi o tome kako se dogovore, pa su tako nekima naplaćivali 4000 - 6000 dolara po osobi za mjesto na brodu do Italije.

Turski krijumčari povisili su cijene

Turski krijumčari povisili su cijene, pa se tako mjesto na brodu za Europu ondje može naći za 6500 - 8000 dolara po osobi. Pod okriljem mraka u nekoj luci trpaju ih u plovila. Limit je 200 ljudi, ali ući će ih 600. Obično brod za sobom vuče manji čamac. Kad se dočepaju talijanskih teritorijalnih voda, sve putnike prekrcaju u taj manji čamac, tutnu im u ruke telefon i brojeve hitnih službi te ih ostave na pučini. Neke uspiju spasiti, neki poginu.

- Morao sam platiti 6500 dolara koje sam ostavio kao depozit u osiguravajućoj kući. Nakon što bih došao u Europu, novac bi bio pušten krijumčaru - ispričao je lani Sirijac Moutassem Yazbek koji je krenuo iz turskog Mersina u Italiju, no brod je počeo tonuti kod Cipra pa su ih spasili. 

Prema Međunarodnoj organizaciji za migracije, u 2015. godini je 188.000 migranata i izbjeglica stiglo u Europu preko Sredozemlja, a 2000 su ih poginule na moru. 

Kad se napokon dočepaju talijanske obale, iz te zemlje ne mogu otići dok ne srede dokumentaciju. Bojeći se da će ih deportirati, mnogi ne žele reći odakle su, ni ostaviti otisak prsta policiji. U zemlji borave ilegalno, a iz nje bez valjane dokumentacije ne mogu više izaći. Novac koji su imali potrošili su na put, pa nerijetko u nekom gradu pričekaju da im rodbina pošalje novac, a zatim put nastavljaju pješice. Većina ih želi ići u Njemačku i u Švedsku. 

Reuters

Ista je želja i onima koji putuju drugom rutom. Iz Turske brodovima mogu prijeći u Grčku, a cijena puta je oko 1200 eura po osobi. 

Nešto je teži kopneni put na koji se iz sigurnosnih razloga ipak odlučuje sve više ljudi. Građanima Sirije ne treba viza za ulazak u Tursku, pa mnogima put počinje ondje. Izbjeglice pričaju kako su u svojoj domovini pripadali srednjem građanskom sloju. Radili su kao liječnici, prodavači, apotekari. U Turskoj biraju turistička odredišta kako bi se što lakše uklopili i olakšali bijeg. Kažu da im u Izmiru krijumčari sami pristupaju nudeći im odlazak u Europu, a mnogi svjedoče da su plaćali i do 7000 eura po osobi za takav pothvat. 

O opasnosti takvih putovanja za T- portal nedavno je svjedočio 24-godišnjak iz Damaska, ne želeći otkriti pravi identitet. Kaže da su krijumčari zapravo Sirijci koji izbjeglice povezuju s turskim krijumčarima kad ih prikupe u većem broju. Mogu rezervirati hotel u blizini mjesta s kojeg će se otisnuti na more.

Monzer Abu (28) iz sirijske Rake od Turske do Grčke plovio je šest sati, umjesto uobičajena dva sata jer, tvrdi, čovjek koji ih je vozio nije znao upravljati brodom.

U Grčkoj traže papire za azil, a procedura traje nekoliko dana. Većina ni ne dočeka kraj postupka jer odmah putuju dalje, u Makedoniju. 

Kriza koja je nedavno pogodila makedonsko-grčku granicu završila je, pa izbjeglice i tim putem mogu proći bez većih problema. Iz Makedonije dolaze u Srbiju, a odatle se snalaze za put prema Mađarskoj. U Srbiji moraju platiti taksi ili autobus, što mnoge košta oko stotinjak eura. Za pitku vodu plaćaju 10 eura, jednu bananu dva eura. Najtraženija roba su kartice za mobitele kojima se očajnici žele javiti svojoj obitelji i reći im da su preživjeli. Cijena je 200 eura. 

Dio ljudi priča kako su se na Facebooku povezali s krijumčarima koji im za iznose od 1000 do 2000 eura nude usluge vodiča do Mađarske. Vode ih šumama i nepristupačnim terenom, no kad dođu do europskog tla, put do Njemačke i sjevera je mnogo lakši. Mnogi su putem davali novac na graničnim prijelazima kako bi ih policajci pustili. Ukupno, za put od Sirije do Europe mnogi su izdvojili iznose i do 15.000 eura.

Reuters

Patnju Sirijaca pratio je cijeli svijet, no malo je poznato da među njima ima i onih koji su zaobišli gužve te elegantno stigli u Europu. Oni su bogatiji od ostalih, a umjesto gužvanja u gumenjacima putuju prvom klasom. Za morski put odabiru krstarenje ili jahte, no mogu otići i avionom. 

Novinari Daily Telegrapha razotkrili su lanac ilegalne prodaje putovnica i viza u Damasku i Bejrutu te tajne poslove turističkih agencija za one koji mogu platiti bijeg iz Sirije. Krajnje destinacije su Pariz, London i Stockholm, čak i za one koji nemaju dokumente. Turističke agencije ih nabavljaju za stotinjak dolara. Klijenti lete prvim razredom od Bejruta do Istanbula, a zatim u Bugarsku. Ondje ih čeka druga agencija koja im sređuje zrakoplov za Austriju, Italiju ili Švedsku. Na toj ruti u diplomatskim predstavništvima, graničnim kontrolama i na policiji svi agenti imaju suradnike koji za naknadu propuštaju klijente do željene destinacije. Bez čekanja u redu i pitanja što traže tu. 

Za one dubljeg džepa agencija osigurava “turističkog pratitelja” koji će klijenta, zaobilazeći sve moguće prepreke i neugodnosti, dovesti doslovno pred vrata željene destinacije. Cijena takvog paketa je 40.000 eura.