Kraljica sevdaha: Žena koja glasom i pjesmom dira u dušu

Najprije je mislila da će joj pjevanje biti samo užitak koji će joj napuniti dušu i kojim će ljudima udahnuti novi doživljaj sevdaha. No nakon što ju je britanski Guardian prozvao balkanskom Billie Holiday, a njezin su album u Velikoj Britaniji proglasili jazz-albumom godine, sarajevska pjevačica sevdaha Amira Medunjanin (41) kročila je na svjetsku glazbenu scenu u velikom stilu. Prošlotjednim koncertima u VIP klubu, prvi je put uživo nastupila i pred zagrebačkom publikom koja ju je četiri večeri zaredom s pozornice ispratila stojeći na nogama i aplaudirajući čak i kad je Amira već bila u backstageu. 

- Moram priznati da sam se malčice bojala Zagreba. Rekli su mi da se ne iznenadim ako me dočekaju hladno jer da zagrebačka publika obično ne plješće. Ali ovo je bilo kao da sam kod kuće u Sarajevu - počela je razgovor Amira, čiji odgovori pršte sarajevskim žargonom i humorom. Njezina je glazbena priča počela još u ranom djetinjstvu, sredinom ‘70-ih u rodnom gradu. Odrasla je u, kako kaže, mahali - u uskoj sarajevskoj uličici načičkanoj kućicama u kojima je, baš kao i u njezinoj, uvijek svirao radio. Prvi je put zapjevala pred mamom kad joj je bilo pet ili šest godina. Iako joj majka ima predivan glas, Amira se ne sjeća da je mama ikad zapjevala u društvu. 

- Ne, ona je pjevala samo potiho uz radio, i to dok bi kuhala. Tako je prva pjesma koju sam naučila pjevati i koju sam obožavala bila sevdalinka ‘Kad sretneš Hanku, sijedu baku’. Krenem ja u školu i u prvom razredu učiteljica svakog od nas diže iz klupe i pita da joj nešto otpjevamo. Ustanem ja i počnem:’Kad sretneš Haaaaankuuuuu...’ a sva djeca – ‘Jooo, gle papanke!’ Ali to je bila slika mog djetinjstva - sevdah sa svih strana. Nažalost, ili na sreću, nikad nije imala formalno glazbeno obrazovanje, a na pitanje zašto, Amira je slikovito objasnila: 

- Kao prvo, otac mi je odmah izbio iz glave ideju da se u životu bavim samo glazbom. Rekao je da neka najprije završim konkretni fakultet, a onda radim što god hoću. Divan je on otac, ali je uvijek bio autoritet. Nikad nije dignuo na nas ni prst, njegova metoda je uvijek bila razgovor, ali bio je strog. I tako ja u srednjoj školi upisala smjer ‘kompjutorski tehničar’. Nakon matematike, glavni predmet bio je računalstvo. Dođem jednog dana kući i kažem ocu: ‘Treba mi kompjutor?, a on će meni:’Je li? A sutra ćeš me tražit da ideš na Havaje!?’ I sad zamislite da sam kojim slučajem tražila da mi kupe klavir? Naravno ne samo da nismo imali novca za to, nego što ću studirati Akademiju ako ne mogu doma imati klavir i vježbati. I tako sam upisala Ekonomski fakultet i diplomirala u roku. 

Kao što o svemu što joj se dogodilo u životu ima zanimljivu priču, takav je bio i Amirin prvi susret s današnjim suprugom Bekimom. Dogodilo se to 1997. dok je radila u Uredu Europske komisije. Raspisao se natječaj za prevoditelja i među mnogo kandidata pojavio se i Bekim. 

- Visok i žgoljav tip, odlično govori engleski i radio je prije na carini. To je sve što sam bila upamtila - prisjetila se Amira. Nije bilo ama baš nikakve kemije jer, kako je rekla: “ja ovako mala, pa ne treba uz mene neki visoki mršavi. Uopće nije bio moj tip”. Radili su zajedno sedam mjeseci kad su napokon otišli jedan dan na ručak. Zapodjenuli su razgovor o poslu, ali je tema ubrzo skrenula na glazbu. 

- Zaprepastila sam se kad sam shvatila da govori o nekim stvarima koje stvarno malo ljudi zna kad je riječ o glazbi. I tako drugi ručak, treći ručak i točno o koncertima govori ono što bih ja rekla. Sve o čemu pričam kad je riječ o glazbi, on točno zna. I ja zaključim -  ma ovo će biti moj muž! Hodali smo dva mjeseca kad eto ti njega dolazi jedne večeri na spoj i u kafiću stavi pred mene neku kutijicu i kaže: ’Znaš što? Ja mislim da bi se mi trebali oženiti!’ Kažem mu: ‘A ja mislim da ne bi! Hodamo tek dva mjeseca, kako da znam da misliš ozbiljno?’ Četiri godine smo hodali da nije više nikad spomenuo vjenčanje. A ono se dogodilo 13. listopada 2011. jer mi je 13 sretan broj. Već je tada Bekim imao plan za Amiru. Odmah ju je počeo nagovarati da se posveti pjevanju. Povezao ju je sa svojim dobrim prijateljem Dinom Šaranom iz sastava Letu štuke i s njim je Amira snimila demo. Dino je snimku proslijedio tad već svjetski poznatom bendu Mostar Sevdah Reunion i oni su je 2003. pozvali da gostuje na njihovu albumu. A onda je 2005. snimila svoj prvi samostalni album “Rosa”. Već tada je bila slavnija u Velikoj Britaniji, Belgiji, Nizozemskoj i Luksemburgu gdje je održala nekoliko koncerata, nego u domovini, jer je i dalje među prijateljima tajila da pjeva. 

- Radila sam to za dušu i još nisam bila sigurna kako će izgledati moj glazbeni put. Smetao mi je taj imidž Balkana kao prostora na kojem se samo lije krv i mrzi i da je BiH neki tamni vilajet u kojem žive divljaci. Htjela sam da u svijet ode poruka da je rat bio i završio prije 20 godina i da ovdje postoji i nešto što nema nigdje na svijetu, a to je sevdah koji postoji već 500 godina i preživio je sve ratove i sve nedaće. Napokon 2008. godine kaže da si je uredila život i potpuno se posvetila glazbi. Ubrzo su slijedili koncerti, nastupi na jazz-festivalima i, konačno, prošle godine u srpnju, još jedan u nizu koncerata održan je i u sarajevskom Bosanskom kulturnom centru. Prvi put došla je i njezina cijela obitelj. 

- Izađem ja na binu, u gledalištu sve puno, tisuću ljudi, a kad tamo moji svi zasjeli u prvi red. Meni se noge odsjekle! Počnem ja pjevati i namjerno gledam u zadnje redove. I tako prva pjesma, druga pjesma... ali uvijek ih vidim krajičkom oka. Pjevam ja treću pjesmu kad skontam da tata stalno drži glavu dolje. Pogledam u njega, a on - plače! Steglo mi se grlo u pola pjesme, muzičari sviraju i kuže što je, ali se prave da nije ništa i sviraju oni, a ja - muk! Trebalo mi je pet minuta da ponovno propjevam. Priđe on meni nakon koncerta, gleda u pod i mumlja promuklim glasom: ‘Znaš, dobra ti je ona pjesma bila...! Od tad više nikad nije došao ni na jedan moj koncert.

Ali nije tata jedini koji plače na Amirinim koncertima. Svojim glasom i izvedbom Amira je dosad već omekšala tisuće ljudi, pa čak i poslovično hladne i odmjerene britanske glazbene kritičare. Već odavno o njoj pišu hvalospjeve.

A što ona kaže o svojoj slavi?

- Bekim i ja smo često o tome razgovarali i dogovorili smo se da onog trena kad počnem izvolijevati i pretvarati se u zvijezdu - vraćam se u banku raditi na šalteru.

Bosanska Billie Holiday

Tako su je prozvali britanski glazbeni kritičari koji su Amirin prošlogodišnji nastup uz devet glazbenika s Balkana na River Music Festivalu u Londonu, održanom tijekom Olimpijskih igara proglasili najboljim glazbenim događajem na tom festivalu. Iz tog projekta nastala je ideja da svi oni naprave turneju po zemljama Balkana. 

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!