U teoriji, cjepivo daje signal imunitetu da počne proizvoditi antitijela na antigen. U praksi, kad mi ljudi primijetimo, proučimo i spoznamo antigen, a kamoli razvijemo i testiramo cjepivo za njega, ošla baba s kolačima. Patogen koji ima taj antigen već se odavno proširio u populaciji te prirodno signalizirao proizvodnju antitijela i memorijskih stanica. Bez ikakvog cjepiva. Sve se dogodilo prirodno, kako je to oduvijek. Kad mi ljudi konačno razvijemo i testiramo nepotrebno cjepivo, antigen mutira, a suvišno cjepivo postaje i beskorisno. Na mutirani antigen tijelo ponovo prirodno razvija antitijela i memoriju. Onda mi ljudi primijetimo mutirani antigen. I cijeli gornji proces počinje ponovo - razvijamo nepotrebno cjepivo za taj mutant, za taj soj. Kad razvijemo, već smo odavno prirodno dobili signal zarazom te već imamo antitijela i memoriju. A cjepivo ponovo postaje suvišno. Soj ponovo mutira u novi soj, suvišno cjepivo postaje beskorisno i tako u krug. Sve što se u toj igri mačke i miša događa za ljude je srozavanje imuniteta imunoprovocirajućim materijalom iz cjepiva (zato zaraza divlja unatoč cjepivu). Cijepe nas suvišnim, beskorisnim i štetnim cjepivima radi profita i onda još na kraju sve zasluge prirodne signalizacije pripišu umjetnoj, kako bi cjepivo mogli servirati kao spasonosni eliksir. Naši političari koji bi nas morali zaštititi od te prevare su prebedasti, pa profiteri njima upravljaju ko lutkama na koncu.