Od 2020 g. zbiva se niz bizarnih paradoksa. Bolnice ostaju prazne, a umjesto njih za naše zdravlje brine policija. Liječnici se umjesto bolesnima bave zdravima, npr.preko medija komentiraju plesače užičkog kola. Osoblje bolnica derneči i vježba plesne koreografije za tik-tok, uz preko sto tisuća objavljenih zdravstvenih usluga manje. Rizični pojedinci, koji su uvijek u sezoni morali paziti na sebe ostankom doma, maskom ili iglom, postali su, skupa s policijom i liječnicima, opsjednuti zdravim ljudima, zahtijevajući da ti ljudi ostanu doma, maskiraju se ili cijepe. Mediji su napravili senzaciju od običnog prirodnog procesa - starenja i obične činjenice da na kraju tog procesa neki završe na respiratoru ili umru. Dežurni ljudskopravaši, koji bi inače divljali na krivi pogled prema geju, šute ko bubice dok se većini gaze temeljna prava i slobode. Establišment vrišti da hara strašan virus - posebno opasan za starce, dok se starci bezbrižno gužvaju u shoping centrima. Vodi se sumanuta kampanja za cijepljenje protiv nečega što debela većina ni ne zna da ima. Softveraš je postao medijska zvijezda za pitanja virusologije. Migranti ulaze u zemlje bez kontrola, a domaćima se uvode dodatne kontrole - kovid putovnice. Kad s pravom pitate što se događa, parizer jurišnici vas optužuju za vjeru u ravnu Zemlju. Kako objasniti taj niz bizarnih paradoksa?