Jadnih li rvatina koje nisu u stanju smisliti niti promižbeni plakat. O, jade i bijedo... a upravljali bi državom i znaju svako znanje što i kako. Pod uvijetom da svakom nabiju križ u glavu i da dijete prije nego progovori rukom mjeri kukuruze. Hrvat sam koji se borio 91 i 92. Još nosim u sebi komad četničke vbr granate. I domoljub sam iznad svega. I po nekoj čudnoj logici masa trebao bih "simpatizirati" crnu boju. Ali ovo sramoti ne samo Hrvatsku i Hrvate nego i mog pokojnog oca koji je administrativno početkom 45 prepisan u ustaše kao časnik Hrvatske (NDH) vojske. I tada su lagali, i tada su dogmatički lupetali, i tada su Ustaše u strahu da ih normalni ne nabiju cokulom u stražnjicu upisivali ljude u Ustaše a bez njihovog znanja a da bi ih crveni dotukli istog trena - jer su Ustaše. Da tko ne bi "prebjegao" na stranu onih koji su se borili za dom a ne za bezglavnika. Bože blagi, pa ti relikti crva plošnjaka nisu u stanju osmisliti niti list promiđbenog papira. Stvarno bi kolektivno trebali skočiti u boce sa formaldehidom. Oni koji se skrivaju iza naci ideja i crteža zadnji su šljam ljudskog roda i svatko normalan bi ih se trebao sramiti do neba.
Dk
Deaktivirani korisnik
18.5.2017.
Odustani
Najstrašnije od svega je to da je jedva 10 tak %ljudi u hrv svjesno ovoga što ti pišeš...
Dk
Deaktivirani korisnik
18.5.2017.
Odustani
Lu@ Nije točno. Imao sam čast biti od prvih dana u odori. Od "zenga" i prije. I iskreno, jasno da je bilo nacionalnog naboja, konačno to je i bio gotovo jedini
"naboj" koji smo u početku imali. I bilo je svega, rat se ne vodi krafnama. Ali ljudi su ostali ljudi i danas kada se sretnemo sretnemo se sa poštovanjem i samopoštovanjem. Bili smo kad je trebalo tamo gdje je trebalo. I to je sve. Od nas, nekoliko desetaka s kojima gotovo redovno komuniciram nitko nije bio ni "šatoraš" a još manje karijerni "štakoraš" koji bi nad kruhom pogače. Odradili smo jedan posao dok je Domovina trebala i - hvala sudbinama - tome je odavno kraj. Jer kada čuješ nekog idiota da urla kako će radosno dati život za domovinu skreni i odi što dalje i budi siguran da pjesma glasi: dati ću tvoj život za domovinu. Smetaju me ove čađave budale koje se naliju pa naglo postanu svetci hrvatstva i stupovi domovina a nisu dostojni biti ni pritke na kokošinjcima. Ne shvaćaju budale da za Dom i Domovinu - ako je voliš - treba živjeti i dati drugima da žive. Nitko nema ništa od herojskih smrti. Zemlja ima uvijek isti miris i ništa se ni iz kamenih, ni blatnih, ni pjeskovitih grobova neće uzdići za Dom. Bio je rat. Nametnut. I trebalo je boriti se. I borilo se. Sada treba stvarati a ne razarati. Ali kako to reći budalama koji su poslijednji rat vodili sa kakvom knjižicom stripa iz nekog Lazarevca ili od kuda i naziva "blek stena" a u transu domoljublja slušali kakvu "cecu".
Prikaži još ↓
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu 24sata te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona .