Sije se sredinom proljeća, od sredine ožujka, do sredine travnja, na mjesta gdje neće biti izložen vjetru. Listovi se ubiru tijekom ljetnih mjeseci. Ako je ljeto iznimno vruće, kopar je potrebno malo više zalijevati.
Kopar u ljeto traži puno vode: Kao čaj smiruje, a žvakanjem njegovih listića osvježavate dah
Kopar je jednogodišnja biljka iz porodice štitarki. Potječe iz južne Europe i zapadne Azije, no uzgaja se i u Americi. Koristili su ga kao ljekovitu biljku egipatski liječnici još prije 5000 godina, dok su u staroj Grčkoj i Rimu kopar smatrali simbolom bogatstva i univerzalnim lijekom, a Hipokrat ga je spominjao i kao sredstvo za održavanje zdravlja usne šupljine. Vjerovalo se kako ova biljka daje snagu pa su se rimski gladijatori mazali eteričnim uljem kopra i koristili su listove biljke za začinjavanje hrane. U srednjem vijeku se stavljao u vino radi afrodizijačkih svojstava za koje se vjerovalo da ih ima. Koristio se u prošlosti i za ublažavanje glavobolje i za liječenje bolesti grla.