Život nije film, što ne znači da ne može biti prilično filmski...

Vjerujem da razlog tome leži u vikendu iza mene u kojem su se zvijezde napokon poklopile u obliku odmora i uživanja, pa je scrollanje internetom u potrazi za iskustvom koje se ne nudi baš svaki dan, a tu je, blizu, dostupno, cjenovno prihvatljivo i apsolutno neprocijenjivo, rezultiralo vikendom u Istri s mojom najboljom prijateljicom. I sam taj prvi korak ove priče je bio poprilično filmski, nisam se ni snašla a već sam oduševljeno lutala platformom Priceless.com koja nudi baš takve, nesvakidašnje, neprocijenjive doživljaje, i među nekoliko desetaka ponuda poput radionice tjestenine u Motovunu, večere na zidinama šibenske tvrđave, radionice čokolade u Zagrebu ili pak učenje osnova ekstremnih sportova u Osijeku, klikala „KUPI“ na ponudu „Okupajte se u svježe proizvedenom pivu u San Servolo Resortu“.

Logika je bila jednostavna – prvo i osnovno kupanje u pivu je nešto što nisam napravila nikad u životu, štoviše nisam ni znala da je kupanje u pivu realna opcija u životu i teško da bih napravila ikad da nisam sada. Drugo, Istra je sama po sebi san snova i ako zamišljam ideju odmora duše i tijela u najljepšem mogućem ambijentu – biram Istru. I treće, kad te netko pozove na vikend koji uključuje smještaj u resortu s bazenima, saunama i ostalim spa čudesima, večeru iz sna s pogledom na šume Istre, doručak s tim istim pogledom i mirom koji je nezamisliv i neprepričljiv, plus kupanje u pivu odnosno „beer spa“, to ne odbijaš! „I'm in! Kad krećemo?“ – bila je poruka moje prijateljice u roku odmah, odgovor na moj mali moment ludila i odluku da napokon u životu ne sanjam o stvarima koje bih u životu htjela, već djelujem i ostvarujem ih.

Jer naš glavni problem sa snovima, željama i životom generalno je taj što nas cijeli život uče da život nije film. Svaki put kad malo raširimo krila, uzletimo i izdignemo se par centimetara iznad tla netko nas dočeka spreman i uz tresak nas povuče dolje, jer eto, život nije film. Život je tu da se diše, radi, zaradi za kruh, a onda za još nešto, pa još nešto, pa još nešto, po mogućnosti da se radi i zarađuje dok se taj imaginarni krug ne zatvori bez da ti ostavi u danu (ili životu) barem koji trenutak za uživanje, jer nije život film. Život je tu da pristaješ na kompromise, uvjete i pravila koja te ne zadovoljavaju, da držiš glavu dolje i ne gledaš previše oko sebe, da ostaješ u odnosima koji su samo prosječni i solidni jer što ti imaš previše izvolijevati i misliti, nije život film. Život je tu da ne sanjaš velike snove i ne zanosiš se previše, jer, pogađate, to su filmski, ne životni scenariji.

Ono što nam svijet cijelo to vrijeme prešućuje jest da život i počinje tek kad kreneš ostvarivati te svoje velike snove. Ono što bi svijet rado da ne znamo jest da su svi filmski scenariji ovog svijeta blijeda sjena scenarija koje ti život može servirati. Ne iz vedra neba, već uz tvoju asistenciju. Ja sam imala tu sreću u nesreći da mi je jedna medicinska dijagnoza otvorila oči i natjerala me da pogledam stvari iz prave perspektive, a prava perspektiva je prilično jednostavna: živi život! Živi ga k'o da će sutra završiti. Ne troši ga na sanjanje o savršenom životu i scenarijima već ih probaj napraviti sam sa svoje dvije ruke. Ni da sto života imamo ne bi se isplatilo jedan žrtvovati na snove koje se bojimo ispunjavati, a kamoli kad imamo samo ovaj jedan. Ne troši ga bezveze. Nađi barem jednu osobu koja će ti puhat u krila u pravom smjeru kad odlučiš poletjeti. Onu jednu koja će ti bez previše pitanja i u rekordnom roku odgovoriti „I'm in!“ na bilo što što tebe usrećuje, bila to pivska kupka s Priceless.com platforme, večera u privatnom vinogradu uz degustaciju vina koju pikiram za prvu sljedeću priliku ili nešto skroz deseto.

I udovoljavaj si. Kreiraj sam svoje filmske scenarije. Izdvoji neki zarađeni novac na čisto uživanje. Ako i ne znaš što želiš, vjeruj mi da ćeš nakon tri minute scrollanja po Priceless.com biti na slatkim mukama što prije izabrati i s pitanjem iznad glave – je li jedan život dovoljan da sve ovo što oni nude isprobam?! A onda kad se počastiš s takvim nesvakidašnjim iskustvom, kad napraviš jedan kvalitetan bijeg od stvarnosti (i to u smjeru onih filmskih scenarija, jer sve što se tamo nudi je više nalik filmu nego stvarnosti), onda ćeš shvatiti kako je novac uložen u uživanje zapravo najbolje uložen novac u životu.

Jer svi mi zaslužujemo tu i tamo oporavak od života koji nas nerijetko zna prožvakati i ispljunuti.

Svi mi zaslužujemo nagrade za sve teške dane, rana ustajanja, stresove, umore, prekovremene i ostale pojmove koji nas svakodnevno more.

Svi mi zaslužujemo ponedjeljke u koje ćemo krenuti s osmijehom od uha do uha, napunjenih baterija i napunjene duše, s genijalnom pričom o ronjenju u kadi punoj pive za prepričavanje (ne samo taj ponedjeljak, već generacijama) i usluzi, posluzi i cjelokupnoj priči u San Servolo Resortu zbog koje si se na jedan vikend osjećao kao filmska zvijezda, a ne smrtnik koji ustaje u 4:30.

Svi mi zaslužujemo osjetit da je život ipak malo više od onog začaranog kruga bez uživanja u koji se nekad zapletemo.

Svi mi zaslužujemo svoje filmske scenarije. Barem na jedan dan, ili vikend.

Jer, istina, život nije film, ali bome može biti poprilično filmski!