Eto toliko da se u ovom trenutku ne mogu sjetiti više od jedne osobe, uz najbolju volju. Jedna moja tada jako dobra prijateljica mi je nakon dva mjeseca rekla: „Ej, pogledala sam ti blog, super je, he he“, i to u trenutku kada nismo znale o čemu bismo pričale pa valjda da prekine tišinu. Znate ono kada netko namjerno neće? Znam da znate.

Sada nekad kada gledam takve ljude od kojih sam se s vremenom spontano odvojila, nasmijem se od srca i pomislim: „Instagrama ti, što bi tek bilo da sam selebriti?“ Znate kako na to danas gledam? Kao na jednu od najboljih stvari koje su mi se u životu dogodile. Jer sada kada pogledam ljude oko sebe koji su tu na dnevnoj bazi, zastanem i namignem prema nebu jer nam se razgovori u 99 posto slučajeva sastoje od ideja, vizija i priča sa sretnim završetkom.

Pustiti da odu. Jednako kao što ćeš na tim istim stanicama na kojima su oni otišli, pustiti neke druge ljude da uđu. S vremenom u tom istom vlaku života ostaneš s onima s kojima ti se širine pogleda na svijet podudaraju i šire još više. S onima s kojima imaš iste ideje o tome što želiš da te na odredištu dočeka, pri čemu nikako ne mislim samo na materijalne stvari.

Kada sam se službeno krenula baviti pisanjem, znate koliko ljudi u ovom novinarsko-spisateljskom svijetu sam tada poznavala? Čekajte da izračunam – jedan, dva, tri…aha, NULA. Nula ljudi sam znala. Danas mi je blog dio platforme koja okuplja najzanimljivije autore, pišem kolumne, sklapam suradnje s imenima o kojima sam nedavno mogla samo sanjati i netko mi zapravo plaća da radim ono što volim, da živim ono što volim i da budem ono tko jesam.

Svi koji su nekad krenuli na put u nepoznato, sreli su nekog prvog dobrog duha tog svijeta u koji su krenuli. Meni se nekako čini da život i funkcionira tako, da onima odvažnima na putu u nepoznato negdje namjerno “podmetne” te neke dobre duhove kao malu nagradu za hrabrost. Meni je taj svijet spisateljsko-kreativni svijet, a moj prvi istinski dobri duh toga svijeta je Anita Radovčić, mada se ona crveni na takve komentare.

Danas da moram dati savjet za rubriku „Katarina savjetuje“, mada mi to nije omiljena rubrika, glasio bi – Nemojte ograničavati sebe zbog onih kojima smeta vidjeti da radite nešto dobro za sebe. Nemojte se bojati zasjati samo zato što neki od ljudi u vašem okruženju nisu u stanju gledati u sunce. Jer ti isti bit će vam kilometrima daleko u dvije vrste situacija – kada budete sretni i kada budete u teškom životnom periodu. Pa baš tada vam najviše trebaju? O tome pričam. Zastanite i pustite ih neka odu. Doći će netko s istim odredištem.

Izvorni tekst pročitajte ovdje. 

O autorici:

Zovem se Katarina Marjanović i autorica sam bloga Runway Funway koji je sastavljen od gotovo svih onih malih stvarčica koje mi osiguravaju bijeg u jedan ljepši svijet nakon što se umorim od fakultetskih obaveza, loših vijesti i hrvatskog pesimizma. Blog je zapravo svojevrsni mini-portal koji obuhvaća nekoliko rubrika: prijedloge u kojima se trudim predstaviti čitateljima zanimljive, praktične i korisne knjige, filmove i hranu, zatim stilske rubrike bez koje bi uvijek jednostavno nedostajao jedan dio te rubrike kolumni zbog kojih je cijeli blog i pokrenut. Osim na blogu, moje spisateljske, pozerske i fotografske pothvate možete pratiti i na Facebooku te Instagramu.