I neka je! Zahvalna sam što se pridružilo i ostaloj ekipi koja u njemu katkad samo mirno postoji pa mi pruža spokoj, katkad ludo partija pa me beskrajno zabavlja, a katkad me toliko nervira da se na kraju samo slatko nasmijem znajući da se u pozadini toga krije još jedna u nizu važnih, životnih lekcija.

No, ono što me posebno rastužilo i, naposljetku, inspiriralo za ovaj tekst jest količina nesigurnosti koju Ona u sebi nosi. I ne samo ona. I ja i ti koji sada čitaš ovo i onaj koji je trenutno pored tebe i onaj za kojeg si uvjeren da je “savršen” i koji te strašno živcira svojim jednako “savršenim” životom (da, čak i on!). I tako niže ona kroz razgovor svoje fizičke mane, a popis postaje sve duži. Em ne valja ovo, em ne valja ono. Em mora riješit ovo em mora popravit ono. E, tek kad se sve to poklopi, onda će biti napokon zadovoljna. A ja se pitam hoće li?!

Definira te toplina kojom griješ srce svakoga tko te upozna. Definira te podrška koju svakodnevno pružaš ljudima oko sebe. Definira te svaki iskreni zagrljaj i široki osmijeh koji mi uputiš kada me ugledaš i prije nego što od mene odeš. To je ono što te, u mojim očima, čini savršenom i što mi onemogućuje da uvidim bilo koju od onih mana s popisa!

Primjećujem sve više u posljednje vrijeme da su mnoge djevojke i žene duboko nezadovoljne i razočarane svojim izgledom. Svaki pogled u ogledalo rezultira pronalaženjem novih nedostataka s namrgođenim izrazom lica. Rastužuje me to. Bombardirani smo sa svih strana idealima koji to uopće nisu. Ne kaže se uzalud da je ljepota u očima promatrača. Nema veće istine od te! Nedavno sam pročitala izvrsnu misao, kaže: „Možeš biti najsjajnija i najsočnija breskva na svijetu i svejedno će postojati netko tko ne voli breskve“. Nije teško izvući poantu iz toga, zar ne?

I zaista, jebeš tih nekoliko kilograma koje si dobio preko praznika (sami smo si krivi što su nam blagdani postali sinonim za neumjerenost). Jebeš krivi nos, trbuščić, debele ruke, male sise ili kriva koljena. Jebeš savršena lica s naslovnica o kojima se ionako brine cijeli tim ljudi pa su tebi prezentirani kao standard od kojeg ne dao Bog da odskačeš jer ako odskačeš, nisi “dovoljno dobar, privlačan niti zanimljiv”.

Nesigurnosti izviru iz manjka ljubavi prema samome sebi. Ljudi moji, to vam je čista fizika! *note: fiziku sam u školi shvaćala kao i matematiku - nisam, ali ova mi je zakonitost kristalno jasna!* Ako nemaš dovoljno ljubavi za sebe, nećeš ju imati niti za druge, a dobro znamo da ono što (ne)šalješ u svijet, (ne)dobivaš nazad. Stoga, ako si pun frustracija, mržnje, nezadovoljstva, ogorčenosti i nemira, to će ti se poput bumeranga uporno vraćati u život. Želiš li to? Ako želiš, samo nastavi i dalje gajiti to u sebi. Ako ne želiš, reci si odmah sad: ja sam JA, jedinstvena, vječna duša kojoj je ovo tijelo samo privremeni dom. Volim se i cijenim, poštujem i prihvaćam. Dobro sam i sve je oko mene dobro. I to je to! Pusti da stvari dalje idu svojim tokom. Iznenadit ćeš se koliku moć takve misli imaju.

Više manje smo svladale kako voljeti druge. Znamo kako biti dobre partnerice, majke, sestre, tetke…hajdemo sada, malo za promjenu, naučiti voljeti sebe. Žene moje, vi ste umjetnice i umjetnost u isto vrijeme. Počnimo se ponašati i živjeti s tom mišlju!

O autorici:

Studentica logopedije, u ranim dvadesetima, koja obožava životinje, čitanje knjiga, dubokoumne razgovore, istraživanje novih destinacija i upoznavanje novih, zanimljivih ljudi. Spoj tvrdoglavog jarca i emotivnog raka. Ne podnosim nekulturne, pretenciozne i licemjerne ljude, a iznimno cijenim skromne, poštene, inteligentne i odgovorne osobe. Zanimaju me duhovnost i ljudska psiha, zalažem se za jednakost i ljudska prava, a u slobodno vrijeme volim pisati o tome. 

Pratite me na Facebooku i Instagramu.