Prva godina s bebom puna je neprospavanih noći, a u Hrvatskoj su te noći obiteljima i puno teže. Rijetko koja majka sa sigurnošću može reći da je čeka stari posao i plaća, a banke ne pitaju, režije se moraju plaćati
Rođenje djeteta za ženu, za obitelj trebao bi biti najsretniji događaj u životu. Prva godina puna je smijeha, radosti, divljenja jer ste svojim tijelom stvorili novo biće. Prva godina istovremeno puna je neprospavanih noći i to ne samo zato što vaše savršeno djetešce odbija suradnju i svakih dva sata ima nešto za reći. I baš ga briga je li noć ili dan. U Hrvatskoj te su noći puno teže jer gotova svaka rodilja strepi od onoga što će se dogoditi sutra.
Što će dogoditi kada nakon šest mjeseci porodiljnog naknada ekspresno sa 'velebnih' četiri i nešto tisuća kuna padne na 2660 kuna.
Banka ne pita, krediti će i dalje stizati na naplatu, režije neće nestati, a mora se tu i tamo nešto pojesti jer ako štedite na hrani za bebu dojenjem bilo bi dobro da bar vi ne umrete od gladi. Ta djeca rastu, treba im odjeća, pelene troše kao na tvorničkoj traci, a ni one nisu besplatne... A sa 2660 kuna stvarno se živjeti ne da.
No nije tu kraj obiteljskim patnjama mladih hrvatskih roditelja. Većini žena prije porodiljnog se između redaka nagovijesti da su im male nade na povratak na staro radno mjesto. Jer, logično, zamijenit će ih mlađe, ono koje još ne mare za demografiju ili barem muškarci.
Puna su nam usta priča o manjku lijepe hrvatske dječice, no na spomen otkaza nakon porodiljnog svi spuštaju glavu prema podu.
A nakon šest mjeseci života sa 2660 kuna dosta je teško preživjeti otkaz. One kredite ste još nekako otplaćivali, no skupila su tu neka režija koju niste platili, zagrebli ste duboko u minus, a onaj prokleti auto se baš prvo pokvario, a onda ga još treba i registrirati. Sve to stoji puno više od 2660 kuna koliko je na papiru cijenjena hrvatska majka uspjela ubaciti u kućni proračun.
Povratak na posao uglavnom je daleko od bajnog. Ljupko djetešce treba nekome uvaliti na čuvanje, a to obično košta. Ako imate sreće dobili ste mjesto u vrtiću, ali samo ako ste rodili u pravom mjesecu u godini i ako ste iz većeg grada. U malim sredinama vrtića vjerojatno nema ili košta toliko da vam se više isplati sjediti doma nego slati dijete u vrtić. Ako imate sreće, dijete se neće u prvih šest mjeseci vrtića razboljeti 10 puta. Ne, nitko nema takve sreće.
I onda ova naša na papiru cijenjena majka koja je godinu dana 'odmarala' i primala pare od države mora otići na barem šest bolovanja, za ostala će nažicati čak i nepoznate ljude da pričuvaju ljubljeno toliko željeno djetešce. Na poslu će se praviti da je sve u redu iako je došla bez jedne čarape i pet se puta presvukla jer je malac baš jutros dobio rota virus pa se ispovraćao po njenoj jedva opeglanoj košulji. Spavala je zadnji put preksinoć i to čak puna tri sata jer je potomak bar malo mirovalo s temperaturom. Ali koga to briga, pa odmarala se u tih godinu dana. Sjest će na svoje, u kutu sobe, improvizirano radno mjesto i nadat se da je neće zaskočiti otkaz, da će svi zaboraviti da je izdala firmu drznuvši se roditi dijete i da nitko neće izbrojati koliko je puta bila na bolovanju do sada.
Tako je to ako imate malo sreće. Ima naravno i onih firmi, ali još su rijetke, u kojima novopečenu majku dočeka i stari posao i stara plaća i pusti ju se da još neko vrijeme smiri hormone i da se iz mentalnog stanja pelene i dohrane prebaci na excelice i petogodišnje business planove pa da se posla primi kako spada. No, te su rijetke.
Ako nemate sreće, onda ste radile u Algoritmu ili u nekoj drugoj firmi koja je baš usred vašeg porodiljnog otišla u stečaj. Pa ste vi nezaposlene, ali to ne znate jer odmarate na tom porodiljnom. Ako nemate sreće država će nakon šest mjeseci tražiti da vratite porodiljnu naknadu jer zapravo niste zaposlene, a na burzi nećete imati pravo na naknadu jer se šest mjeseci niste prijavile. Znate onu, neznanje već neće spasiti od birokracije. To što vam nitko nije rekao na porodiljnom da ste dobile otkaz, pa je l' to državni problem? Ako u toj nesreći imate malo sreće neki će vam ministar otpisati onaj dug od porodiljne naknade, no nemojte tražiti previše. Što bi vi sad i naknadu za neuposlene? Pa zaposlite se! A nitko vam neće dati posao jer imate malu bebu. A čiji je to problem? Državni ili vaš? Što ste mislile da je imati bebu lako?
Tako je to u Lijepoj našoj koja tako očajnički treba djecu da ne nestane...
