Riječ je o podcjenjivačkom stavu koji žene imaju same prema sebi, o potrebi da biraju uvijek pozicije u sjeni, da budu tihe kad treba govoriti glasno i da se ustručavaju usprotiviti gluposti onda kad ih ona, u obliku privatno ili poslovno “nadređene” osobe, pokušava vuči na krivu stranu. Da se razumijemo, i sama imam ponekad problema sa zauzimanjem za sebe i s prešućivanjem na mjestima gdje se jasno treba prosvjedovati. No, to što je u našem odgoju i kulturi još uvijek podosta krivih stavova o tome što bi i kako “prava” žena trebala, ne znači da se istima trebamo prepustiti.

Sandberg se u svojoj knjizi koncentrira prvenstveno na poslovni svijet i problem premalog broja žena na vodećim pozicijama u organizacijama. Iako je svjesna povijesnih okolnosti koje su od žena napravile majstore samoprikrivanja koji jako dobro znaju u kojim se trenucima i gdje trebaju srezati, skupiti, učiniti nevidljivom i posramiti kako bi drugima dale prostora da rastu ili da makar samo izgledaju kao da napreduju, te kako same ne bi izgubile na svojoj “ženstvenosti”, smatra kako trebamo prestati tražiti vanjske krivce i početi mijenjati unutarnje stavove i ograničenja koja smo nametnule same sebi.

Uz vanjske zapreke koje nam je postavila zajednica, žene ometaju i zapreke koje postoje u nama samima. Suzdržavamo se na sve moguće načine, nedostaje nam samopouzdanja, ne dižemo ruke i odmičemo se onda kad bismo se trebale naginjati naprijed. Upijamo negativne poruke koje dobivamo tijekom života – poruke koje kažu kako je pogrešno da žene govore otvoreno, da budu agresivne ili moćnije od muškaraca. Snižavamo svoja očekivanja onoga što možemo postići. I dalje obavljamo većinu kućanskih poslova i preuzimamo većinu brige o djeci. - Sheryl Sandberg

Žene čekaju. Čekaju potvrdu vlastite vrijednosti od svojih mama, baka, muževa i previše energije ulažu u to da ne razočaraju. Pokušavaju biti sve ono što bi “trebale” biti – savršena kći, mama, poslovna žena, ljubavnica, a kako je nemoguće biti sve i sve raditi jednako dobro, onda se obično razapinju krivnjom.

Žene su krive – ako su preglasne, ako su preodlučne, ako nisu dovoljno opuštene, ako ne žele imati djecu, ako žele imati djecu, ako ganjaju karijeru, ako ne ganjaju karijeru itd.

Strah je osnova tolikih prepreka s kojima se žene susreću. Strah od nepopularnosti. Strah od pogrešnih izbora. Strah od privlačenja negativne pažnje. Strah od toga da se cilja previsoko. Strah od osuđivanja. Strah od neuspjeha. I Presveto Trojstvo svih strahova: strah od toga da budemo loša majka/supruga/kći. - Sheryl Sandberg

Kako odmalena slušamo da smo slabiji spol, s vremenom valjda u to počnemo i vjerovati, a kad i napravimo nešto snažno i važno onda svoje postignuće volimo umanjivati i zasluge za isto pripisivati nekim vanjskim okolnostima (posložile se zvijezde, drugi su mi pomogli itd.), a ne vlastitim sposobnostima. Ističe to u svojoj knjizi i Sandberg kad govori o osjećaju prevare koji žene u poslovnom svijetu imaju svaki put kad nešto postignu:

Mrze li žene druge žene? Mnogi sad potvrdno kimaju glavama i djelomično su u pravu.

Svi vole vidjeti svađu – a pogotovo vole vidjeti svađu među ženama. Novinari će bez kraja i konca pisati o ženama koje napadaju druge žene, a to odvlači pozornosti od pravih problema. Kad se rasprava pretvori u razgovor tipa rekla-kazala, svi smo pretrpjeli poraz. - Sheryl Sandberg

No i tome blatu u kojem se valjamo i unazađujemo jedna drugu dok se muškarci u pozadini smijulje i komentiraju našu “neuračunljivost” uskoro bi trebao doći kraj. Nadam se, vjerujem u to da dolaze drugačija vremena, da se već danas kćeri odgajaju na drugačiji način.

Sandberg je također optimistična kada govori o sukobima među ženama u poslovnom svijetu jer smatra kako se prvi val žena koje su uspjele na visokim pozicijama morao snažno boriti ne bi li se uklopio i opstao u muškom svijetu pa je prihvaćanje i uvažavanje drugih žena jednostavno bio loš poslovni potez, svojevrsno priznavanje i isticanje svoje “slabije strane”.

U svakom slučaju, knjigu preporučam poslovnim ženama jednako kao i onima koje ne zanimaju visoke pozicije u organizacijama, nego nešto sasvim deseto, jer ističe nekoliko važnih pitanja o kojima bi svatko trebao razmisliti u kontekstu vlastitog života i postupaka.

Budite mi dobro i ustrajte u onome što volite i želite! Do čitanja!

Izvorni tekst pročitajte ovdje. 

O autorici: 

Zovem se Ivana Gložić i autorica sam bloga Naranča na kojem uglavnom pišem o svakodnevnim nastojanjima i neodustajanjima, ali i o onima koji ovaj svijet nastoje učiniti boljim mjestom za život. Zašto Naranča? Zato što simbolizira radost. Osim na blogu, možete me pratiti i putem Facebooka.