Svi smo upoznati s fenomenom zvanim nova žena u životu vašeg bivšeg iliti - 'zla vještica'. Kad se nađete u situaciji da ste nova žena u životu nekog muškarca i kad bivša sazna za vas, možete samo poput Jokera sjesti u fotelju i, kak bi Joker rekao, watch the world burn. ''Ti si slobodan čovjek, radi što hoćeš'' - riječi su bivše žene mog novog tipa drito nakon potpisivanja papira o razvodu braka, a već tri dana nakon toga stiže SMS: ''Može li išta bez blogerke? Imam ja svoje izvore!'' Uslijedile su kojekakve zabrane, blogerka je zlo, dalje od blogerke, a najveća zabrana odnosi se na to da ja ne smijem viđati njihovu kćer pa čak ni u zoološkom vrtu koji je bio moja ideja jer stvarno sam željela vidjeti malog crvenog pandu. ''Gle, to kaj sam ja nova nije poanta, neće se s vremenom naviknuti jer ja ću uvijek biti ona nova. Sve da smo u pravom braku deset godina ona bi i dalje vikala: Dalje od mog djeteta!'' - objašnjavam ja tipu uz limunadu u kojoj se udavilo nekoliko noćnih zelenih mušica.

Sjedim u fotelji poput Jokera and I watch the world burn iliti slušam njega kako mi čita njene poruke o blogerki. Kaže se blogerica! No manje bitno.

Priznajem, i ja sam takva. Prošle godine u ovo vrijeme ostavila sam dečka i kroz dva mjeseca spetljala se s dva frajera. On se spetljao s jednom ženom. Nakon toga me nazvao i rekao da će mi oprostiti ovu dvojicu i da me moli da se pomirimo. Lijepo od njega. No, ja njemu nisam mogla oprostiti aferu s tom jednom jedinom ništa nikome krivom ženom jer ona je meni bila fizički odvratna. Ličila je na vješticu. Vjerojatno je i sada s njom, nismo u kontaktu, i ja tvrdim da je ta žena odvratna. Nadam se da nikada neću vidjeti njihove zajedničke slike jer bih povratila zbog nove žene čovjeka za kojeg sam 0% romantično zainteresirana, a još manje seksualno. Da nekim nesretnim slučajem imamo dijete, ta žena mu ne bi imala pristup jer je gora od mene. Zašto ja mislim da je ona gora od mene, stvarno ne znam. Isto zašto bivša mog novog tipa ima nešto protiv blogerke. Blogerka ne smije dotaknuti njenu kćer. Moji pokloni vjerojatno se bacaju. Crveni panda u zoološkom nije crveni panda jer je viđen uz moje prisutstvo. Moje prisutstvo čini preslatkog crvenog pandu odvratnim.

No, nešto je tu zanimljivo. Činjenica je da ljudi nakon prekida rijetko, stvarno rijetko prelaze na gore partnere od prošlih, dapače povisili su kriterije i idu na bolje. Ja sam se nakon svog prekida prebacila na čovjeka s kojim mi je bilo toliko zabavno da nam je cuga išla na nos, čovjeka s kojim sam se toliko ljubila da smo se u kafiću morali ispričati na ponašanju. Uvijek ideš na bolje i onda dolazimo do zaključka da je nova ženska tvog bivšeg bolja od tebe, barem u nečemu, ali nečemu njemu bitnom. Možda je bolja u seksu, možda je zgodnija, možda je manji pain in the ass, možda se s njom jednostavno bolje kuži ili jednostavno možda žena voli nogomet i šicu.

Bivše žene obično imaju teoriju da će im nova žena preoteti ljubav njihovog djeteta i govoriti djetetu protiv nje. Realno, kakva žena bi to činila? Ja ne bih. Jedva hendlam vlastitog psa, zadnje što želim je preoteti nekome dijete. Dijete toleriram, a ne da ga preotimam. Tim ženama koje misle da im nova žena želi preoteti  dijete netko treba objasniti da muškarci s tuđom djecom na kotiraju baš visoko na burzi vrijednosti potencijalnih ženika i da je čudno da ih ikoja uopće hoće s tim problemima oko alimentacije, vršenja kontakata itd. Prihvatiti muškarca s tuđim djetetom nosi svojevrsne žrtve poput propalih vikenda, usamljenih noći, financijskih problema i ta bivša žena bi zapravo onoj novoj trebala reći: ''Hvala'' jer mogu nabrojati imenom i prezimenom žene koje na to ne bi pristale. Ali umjesto tog hvala, hvala koji nitko ne traži već je samo metafora, nova žena dobije titulu zle vještice koja nešto nekome preotima. Naravno, neizbježno je govorenje djetetu protiv nove žene kako bi je dijete zamrzilo. Dakle, umjesto da se dijete što bolje prilagodi novim okolnostima, bivša će žena redovito raditi na tome da prilagodba bude što gora i bolnija jer nova žena je vještica.

Zanimljivo je kako sve bivše svojatamo kao nešto naše, kao osobe koje bi vječno trebale biti nesretne i same i valjda plakati za nama u mraku.

Zašto imamo potrebu to dokazati ako nas taj čovjek više ne zanima? Umjesto da budemo sretne zbog njega - mi mrzimo. Poneke su toliko drske da i maltretiraju. One ''imaju svoje izvore'' jer bivša žena ne može, ali ne može prestati špijunirati svog bivšeg. Čovjeka kojeg je odbacila, ali ga i dalje svojata i ne može podnijeti da je on našao novu sreću.

Muškarci su nešto jednostavniji po tom pitanju. Moj bivši, kad je vidio  sliku s novim na fejsu, jednostavno me blokirao uz komentar da on to nije dužan gledati i nitko ga više nikad nije čuo niti vidio. To cijenim. Ono što je gadljivo su maltretiranja bivših žena. Onih koje svoj otpad, svog bivšeg, i dalje gledaju kao svoju imovinu. Zašto jednostavno ne prihvatimo da je naš bivši našao nešto za sebe bolje? Zašto ne prihvatimo da je konačno bez nas sretan?

Zašto se fokusiramo na snove o njegovoj nesreći kad bismo, jednostavno, trebale same tražiti svoju sreću?

O autorici: 

Nika Ostoić. Zagrezla u trideste, a misli da ima 17. Ljubiteljica pasa, zaljubljenica u mentol cigarete. Samoprozvani skriboman.  Ponekad model. Uzor onima koji traže pogrešne uzore. Trainspotting, ali bez droge. Pratite me na Facebooku.