Da nije dvadeseta godišnjica njegove smrti, netko bi mogao pomisliti da je Franjo Tuđman glavni kandidat na predsjedničkim izborima. U njega se zaklinju oni koji su ga se odricali, brane ga oni koji ga ne smiju braniti.
Da nije danas dvadeseta godišnjica njegove smrti, netko neupućen mogao bi pomisliti da je Franjo Tuđman glavni kandidat na predsjedničkim izborima.
Jer, upravo se oko Tuđmana, njegova (ne)djela i nasljeđa, proteklih dana vodi žestoka polemika među kandidatima, polemika s predsjednikom HDZ-a, na izbornim skupovima i u javnosti.
Franjo Tuđman bio bi ponosan na pažnju koja mu se pridaje.
Iako ne bi baš bio ponosan na osobe koje mu pridaju tu pažnju.
Odnosno, na osobe koje se trgaju za komadić Tuđmanova nasljeđa dva desetljeća nakon njegove smrti u bolnici u Dubravi.
Nema tko ovih dana nije rekao da voli Franju Tuđmana i nema tko onog drugog nije optužio da ne voli Tuđmana. Nema onoga tko ne lamaće njegovim imenom, tko se ne kiti njegovim perjem i tko ne otvara hajku na sve one koji su sumnjivi ili nepouzdani tuđmanovci.
Ili jalnuški diletanti.
"Najgore moguće mišljenje"
Pa kaže Miroslav Škoro da je "Andrej Plenković izdao HDZ i Franju Tuđmana, a Kolinda Grabar Kitarović je Plenkovićeva kandidatkinja", dok se on "obraća HDZ-ovim biračima" s obećanjem da će "baštiniti Franju Tuđmana".
Onda kaže Zoran Milanović da Plenković o Tuđmanu "ima najgore moguće mišljenje, lošije nego on". Koji zapravo ima najbolje mišljenje od svih kandidata.
Pa uzvraća Plenković kako "možemo biti ponosni i sretni da smo imali takvog državnika Franju Tuđmana", te da "svi oni drugi koji osjećaju Hrvatsku, koji dijele vrijednosti Tuđmanovog HDZ-a dobro znaju da je prava, jedina istinska kandidatkinja Kolinda Grabar-Kitarović".
"Glas za Škoru", reče Plenković, "glas je za Milanovića". Dvojice najvećih Tuđmanovih obožavatelja.
Nije li to baš spektakularno?
Akteri detuđmanizacije
Jer, pazite ovo: Miroslav Škoro zaklinje se u Tuđmana, iako je bio saborski zastupnik HDZ-a u vrijeme dok je Ivo Sanader provodio detuđmanizaciju stranke na svim razinama. Čak se po preuzimanju HDZ-a javno ispričao zbog svih zala iz Tuđmanova doba.
Ili ovo: Kolinda Grabar Kitarović bila je ministrica tog istog detuđmaniziranog HDZ-a, dok je veleposlaničku funkciju dobila zahvaljujući još jednom ključnom akteru detuđmanizacije, Stipi Mesiću.
Ni Škoro ni Kolinda nisu tada smjeli ni pisnuti o Tuđmanu.
A danas ga predsjednica, uvođenjem novog odlikovanja Velereda Franje Tuđmana, svrstava uz bok hrvatskim kraljevima koji jedini imaju odličje velereda.
I tu je, naravno, Zoran Milanović, najveći tuđmanovac među ljevičarima. A i mnogim desničarima.
Najveći tuđmanist među ljevičarima
On je Tuđmanu dao zračnu luku, on je Tuđmanu htio dati Trg svetog Marka, on je nebrojeno puta u Hrvatskom saboru branio Tuđmana, i to često od samih HDZ-ovaca. On protiv Tuđmana nije rekao nijednu ružnu riječ.
Zbog Tuđmana se zamjerao ljevičarima.
I s tih pozicija sada optužuje Plenkovića da ima "najgore moguće mišljenje o Tuđmanu". Otprilike kao Ivo Sanader.
Da bi taj Plenković, danas zakleti tuđmanist, izbacio iz Zagreba trg Josipa Broza Tita pod kojim je Tuđman služio i u čije se vrijeme Tita nije smjelo dirati. A Kolinda ga isprašila s Pantovčaka.
U Tuđmanovo vrijeme nije se smjelo dirati u mirnu reintegraciju Vukovara. Pa evo, sad se s Tuđmanom na usnama sa Škorinih skupova prijeti "Platit ćete Vukovar".
Zbog čega se kandidati čerupaju oko Tuđmana, dvadeset godina nakon njegove smrti?
Skrivaju se iza Tuđmana
Zato što nastoje njegovim nasljeđem kompenzirati manjak vlastite karizme. Zato što ne znaju što bi s tim Tuđmanom napravili, osim podigli mu spomenik i provocirali uspomene kod biračkog tijela.
Čak se i jedan Zdravko Tomac udostojio promovirati Kolindu Grabar Kitarović kao jedinu istinsku Tuđmanovu nasljednicu. On kojeg je Tuđman odbio potvrditi kao legalnog i legitimnog gradonačelnika Zagreba.
Danas Milanović podvaljuje Plenkoviću da ima "najgore moguće mišljenje o Tuđmanu", što bi trebao biti vrhunaravni grijeh u očima HDZ-a, dok istodobno on kao glavni kandidat ljevice brani lik i djelo tog istog Tuđmana.
Tuđmana izdaju na desnici i brane na ljevici, kao da je to ključno dva desetljeća nakon njegove smrti.
Što je tuđmanizam?
Uostalom, koje Tuđmanovo djelo je danas moguće braniti? Pobjedu u Domovinskom ratu, uz političko pokrivanje ratnih zločina. Mirnu reintegraciju Podunavlja, koju se sada nastoji razbiti huškanjem protiv Srba i ćirilice. Plenković brani njegov "suverenizam", u vrijeme kad se Hrvatska želi integrirati u EU i nakon što je Tuđman svojom politikom od Hrvatske stvorio omraženu i prezrenu državicu na rubu sankcija.
Neki glavni kandidati, čak i oni koji se pozivaju na Tuđmana, žele izboriti veće ustavne ovlasti nego što ih je imao Tuđman kao predsjednik. Oni ne žele biti kao Tuđman. Oni žele biti veći od Tuđmana.
Zato im je Franjo Tuđman toliko bitan. I zato su Tuđmanovi spomenici sve veći.
