Šefa SDP-a danima nema u Saboru ni u javnosti. A kad se sinoć pojavio na televiziji ostavio je dojam kao da ga uopće nije briga kako će proći izglasavanje nepovjerenja Tomislavu Karamarku u Hrvatskom saboru.
"Nema Vlade", kaže sinoć Zoran Milanović, "Vlada ne postoji. Nema kvoruma, nema saborske većine".
A nema ni njega.
Ni na saborskim sjednicama, ni na jučerašnjoj svečanoj sjednici Hrvatskog sabora, ni u javnosti, ni u medijima.
Sinoćnji nastup na Novoj TV bio je prvi nakon gotovo dvotjednog nestanka tijekom kojeg su mediji počeli postavljati pitanja gdje se šef oporbe skriva u dramatičnim trenucima za hrvatsku državu, kad se vlast raspada, država stoji u mjestu, a iznervirani građani u Boži Petrovu vide pravog vođu oporbe koji se bori protiv Tomislava Karamarka.
"Ne čekam da Most odradi posao i ne znam kako će ovo završiti. Možda će mu biti izglasano nepovjerenje, značajan broj ljudi je za", lakonski je poručio Milanović u razgovoru s Mislavom Bagom.
A samo dva dana prije toga, "visoki izvor iz SDP-a" (a u SDP-u teško da ima nekog višeg od samog šefa stranke) izjavio je za Jutarnji list kako je oporba učinila svoje, pokrenula inicijativu za izglasavanje nepovjerenja Karamarku i uopće ne razmišlja o tome hoće li HDZ skupiti jedanaest glasova i hoće li Sabor dati Karamarku povjerenje. "To je manje važno".
"Što se SDP-a tiče", kaže taj anonimni visoki izvor, "čak bi nam više odgovaralo da Karamarko i Petrov ostanu zajedno u Vladi".
Znači, što gore, to bolje. Za SDP.
A što je s hrvatskom Vladom? Što je s hrvatskom državom? Što je sa čitavom zemljom i njezinim građanima?
Oni su manje važni.
Takvo ponašanje tipično je za Zorana Milanovića.
Likovanje i naslađivanje
S jedne strane, likovanje zbog sukoba Mostovaca s HDZ-om nakon što su odbili koalirati sa SDP-om. S druge strane, naslađivanje nad debaklom političkog eksperimenta koji automatski diže rejting SDP-u, a Milanovića ponovno prikazuje kao jedinu alternativu i spas za ovu zemlju.
Kao i tijekom raspada prošle HDZ-ove vlade i profitiranju na korupcijskim aferama, pljački i na ostacima ekonomskog tsunamija koji je poharao državu pod Sanaderom, Milanović još jednom čeka da mu vlast padne u krilo.
Kao da je to samo formalnost.
Trudio se on ili ne, pojavljivao se ili ne, oglašavao se ili ne, to će se po inerciji dogoditi. U skladu s onom slavnom njegovom izjavom iz premijerskih dana: "Čak i da ne radimo ništa, nešto će se dogoditi".
Nešto hoće, pitanje je što.
"Činjenica je da SDP stoji, ne radi ništa da bi potaknuo javnost i ako im dopusti da vladajući srede svoje redove, oni će ih srediti", upozorio je prije nekoliko dana PR stručnjak Krešimir Macan. "Uz ovakav SDP vladajući mogu izdržati sve četiri godine. Kaže se da je vlast takva kakva je opozicija. Ako opozicija ne koristi ove zicere koji im se nude, ako ne rade ništa, neće uspjeti".
Međutim, u ovom trenutku nije u potpunosti jasno što oporba zapravo želi.
Petrov kao šef oporbe
Kad građani dignu pogled u potrazi za vođom opozicije, za političkim liderom koji se trudi okončati ovu agoniju, prvo što vide nije Zoran Milanović, nego Božo Petrov.
A kad dvije trećine građana u anketama poruči da želi na prijevremene izbore i kad više od polovice ispitanika kaže da treba smijeniti Karamarka, nije im jasno što SDP zapravo želi: rušiti Karamarka i Vladu ili mu čak više odgovara da Karamarko i Petrov ostanu zajedno u Vladi?
Nema nikakve sumnje da će HDZ učiniti sve, i to doslovno sve, ne samo da spasi Karamarka, a time i samog sebe, već i da se napokon riješi Petrova i Mosta, te da na svoju stranu pridobije taman toliko njegovih zastupnika koliko će mu biti dovoljno da osigura ostanak na vlasti.
Milanović se ponaša kao da ga uopće nije briga kako će to završiti.
Čak i bez obzira na činjenicu da bi se Karamarkova pobjeda predstavila kao njegov poraz. I još važnije, što bi se Karamarkov poraz u ovim okolnostima prvenstveno promatrao kao pobjeda Bože Petrova.
Poraz za državu
A ukoliko ova vlast uspije nekako, bilo kako i u bilo kojoj varijanti, preživjeti ovu Karamarkovu aferu, moglo bi se dogoditi da izgura čak i do kraja mandata. A to onda, barem sudeći po Milanovićevu gardu, ne bi bio toliki problem za SDP.
Bio bi to puno veći problem za ovu državu.
Milanovićevo skrivanje od javnosti ovih dana na Iblerovu trgu opravdavaju taktičkim razlozima: Milanović navodno živcira Most i mobilizira HDZ. Ako je to točno, koja je uopće svrha i opravdanje njegova postojanja na mjestu predsjednika SDP-a? Ako motivirajuće djeluje na svoje protivnike?
S druge strane, još se nije našlo uvjerljivo opravdanje za njegove uporne izostanke sa sjednica Hrvatskog sabora.
A javnost koja se zgraža nad koalicijom koja puca po šavovima, Vladom koja "danima ne komunicira", saborskim kvorumom ne postoji, parlamentarnom većinom koja je upitna, može vidjeti i lidera oporbe koji svojim ponašanjem daje doprinos tom kaosu. Ili ga puno češće ne može vidjeti.
Kad već nema Vlade, nema premijera, uskoro možda neće biti Prvog potpredsjednika, pa čak ni drugog potpredsjednika kao "kamenčića u cipeli", onda je valjda normalno da nema ni šefa najveće oporbene stranke.
