Dario Juričan izazvao je pažnju, pa čak i oduševljenje, na sučeljavanju kandidata na HTV-u. Satiričnim pristupom korupciji bacio je novo svjetlo na taj gorući problem. Ali i otkrio kako kod birača izazvati dobru emociju.
U slučaju Darija Juričana bitno je naglasiti jednu stvar: za njega ne treba glasati, već ga treba slušati.
Treba ga ozbiljno shvatiti, koliko god prodavao satiru i promovirao teatar apsurda, ali ne kao budućeg predsjednika Republike, već kao glasnika koji ponovno skreće pozornost na problem korupcije koji je politika pretvorila u šuplju floskulu, a borbu protiv korupcije - više od samog Juričana - dovela do apsurda.
Tko više normalan vjeruje da se Hrvatska bori protiv korupcije?
I treba li vjerovati vladajućim političarima kad govore protiv korupcije, kad u njoj - na ovaj ili onaj način - sami sudjeluju?
Dakle, nije apsurdno ono što Juričan u ovoj kampanji prodaje, već ono čime se politika u ovoj zemlji desetljećima bavi.
Međutim, Dario Juričan nije samo postao fenomen. Nakon sučeljavanja na HTV-u on je postao medijska zvijezda, mnogima nova uzdanica u borbi protiv korupcije i ovakve politike, nekima čak i novi favorit u odlučivanju kome dati svoj glas ove nedjelje.
Dario Juričan odjednom je postao netko tko će drugima pomrsiti račune.
Uzbuna Kolakušića
Već se šire upozorenja da Juričan otima glasove Zoranu Milanoviću na liberalnoj ljevici, pa čak se i Mislav Kolakušić uzbudio oko Juričana. "Više će doprinijeti ostanku na vlasti ova zafrkancija kandidata nego ovi koji će direktno glasati za HDZ", kazao je glavni populistički kandidat. "Ako gospodin Juričan odnese dva posto, on će jednako tako biti zaslužan za pobjedu HDZ-a".
Nije stoga neobično što ga je Kolinda majčinski prigrlila na sučeljavanju.
Ili ga je pomiješala s onim pravim Milanom Bandićem?
Što opet vraća priču na početak: za Juričana ne treba glasati, ali ga treba slušati i ozbiljno shvatiti.
Njemu su ovi izbori pokazna vježba, poligon za promociju poruke, ali i samoga sebe, prilika da ispriča priču, snimi materijal za novi film i baci novo svjetlo na problem koji se pretvorio u puki prazni označitelj. U pojam bez sadržaja.
Izazvao emociju
No ipak, takvim nastupom Juričan je izazvao ono što birače sve češće rukovodi prilikom donošenja odluke na biralištima - emociju.
Mislav Kolakušić izaziva lošu emociju, Dalija Orešković i Dejan Kovač bude slabe emocije, a Zoran Milanović gotovo nikakvu. Na liberalnoj ljevici to je postao veliki problem.
A na ovim izborima birači se lome između emotivne i racionalne odluke.
Između kandidata za kojeg žele glasati i kandidata za kojeg bi trebali glasati.
Milanović računa na one potonje. Juričan privlači one prve.
Na desnici je slična situacija i teme na kojima Kolinda, Škoro i Anto Đapić izazivaju emocije odavno su predvidive: Srbi, ćirilica, Vukovar, rat, branitelji, hrvatstvo, Franjo Tuđman...
Populist Ivan Pernar uhvatio se migranata, čak i za manipulaciju sa cijepljenjima.
Satiričar i tužitelj
A liberalna ljevica prepoznala je u Juričanu i njegovu viđenju korupcije nekoga tko napokon može probuditi emocije. Puno više od onih koji "ozbiljno" govore o korupciji. Juričan nastupa kao satiričar, a zvuči kao tužitelj.
Možda će to nekome pokvariti planove u prvom krugu, ali to je ipak problem za kandidate koji se ne znaju jednako približiti svom biračkom tijelu.
Ako ispadne da Juričan "radi" za Kolindu Grabar Kitarović, a protiv Milanovića, odgovornost će ipak ležati na bivšem premijeru koji je u pravilu izazivao snažnije emocije kod suparničkih, nego kod svojih birača.
Ako radi protiv Kolakušića, učinit će nam svima uslugu.
Razum i bezumlje
Zoran Milanović do nedjelje će apelirati na razum kod svojih birača. Što je, pogotovo u njegovu slučaju, također veoma riskantno.
Svatko koristi predsjedničku kampanju za svoje potrebe i ambicije, kao što to čini i Dario Juričan. On promovira sebe, ali pritom svojim nastupom i porukama čini veću uslugu državi i društvu od mnogih drugih kandidata za predsjednika.
Jer on čak i ne želi postati predsjednikom Republike.
I najvažnije od svega, Juričan je pokazao kako se istodobno može apelirati i na srce i na razum birača. Već smo počeli misliti da je to nemoguće.
