Ivan Vrdoljak doživio je biblijski preobražaj: objavio je da ima PTSP od ucjenjivačke suradnje i raspada Vlada i poručio da živimo "novu politiku razgovora, kompromisa i suradnje". Jer drugog izbora on više očito nema
Ivan Vrdoljak izašao je jučer presretan s koalicijskog sastanka oko porezne reforme, a onda u stilu novorođenog državnika svečano objavio kako "živimo potpuno novu politiku Hrvatske".
"To je razgovor, kompromis, suradnja", poručio je na Novoj TV. "Mi imamo PTSP od ucjenjivačke suradnje i raspada bivših Vlada. Stvarno želim svaki put na stol staviti razgovor, suradnju i napraviti kompromis".
Kao da je prošao nekakvo obredno pranje, Vrdoljak se javnosti predstavio u potpuno novoj ulozi političkog proroka. Kao da je vidio gorući grm.
Pustio je niz vodu svu onu prethodnu političku prljavštinu i najavio "novu politiku", obilježenu "razgovorima, suradnjom i kompromisom".
Drži se kompromisa k'o pijan plota
A kompromis je, naučili smo to već odavno, dobar komu ga je Bog dao. Dobar je i za one koji drugog rješenja nemaju. Kao i za one koje kompromisi drže u fotelji u koju se, valja pretpostaviti, neće tako brzo vratiti.
Uglavnom, Vrdoljak je toliko propatio od PTSP-a da je odlučio krenuti skroz novim putem. Novim stazama otkrivenja. I političkog preživljavanja.
I tko ga može kriviti?
Isto je pokušao je Most, čak u dva navrata. Svoju koaliciju predstavljao je kao suradnju temeljenu gotovo na mesijanskoj providnosti koja ih je spojila s HDZ-om. Potpisivali su programske dokumente, zaklinjali se u novi smjer hrvatske politike, uzdali se u razgovore, suradnju i kompromise dokle god su im oni išli u prilog. Ni javni bilježnik im nije bio potreban.
Tada nitko nije govorio o ucjenama. Nego o kompromisima.
Sve dok Plenković nije ucijenio Mostovce da moraju podržati Zdravka Marića, a onda naložio tajnici da napiše razrješenja. Ali to je sada daleka prošlost.
Sad je Vrdoljak ušao u igru.
Vrdoljakovo potapanje brodova
Isto onaj Vrdoljak koji se žali da ima "PTSP od raspada bivših Vlada", premda je on bio taj koji je ustrajno radio na njihovu rušenju. Ili potapanju, da ostanemo vjerni metafori s Titanicom.
Most je, primjerice, spašavao Pavu Barišića dok je HNS glasao za njegov opoziv. A onda je HNS spašavao Martinu Dalić dok je Most, zajedno s oporbom, glasao za njezin opoziv.
Gadan je taj PTSP.
A kad smo već kod PTSP-a, njega vjerojatno imaju svi oni ministri SDP-a, plus premijer Zoran Milanović, koji su morali imati posla s HNS-om u Kukuriku vladi. Kad je HNS ucjenjivački sprječavao uvođenje poreza na nekretnine, kad je Vrdoljak ratovao s Mirelom Holy da se dočepa Fonda za zaštitu okoliša ili kad je Radimir Čačić ucjenom došao do Centra za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija.
Sjećate li se HNS-ovih prijetećih priopćenja kojima je vikendima znao uzdrmati svoju Vladu?
Nije ni čudo da Vrdoljak još pati od "ucjenjivačke suradnje i rušenja Vlada". Kad je i sam u njima sudjelovao.
Kuća nije tijesna dok čeljad nije bijesna
Ali sada je tome došao kraj. Sad Vrdoljak okreće ploču i "živi potpuno novu politiku Hrvatske". Dokle god je on namiren, a njegova stranka dobila resore koje je (i ucjenama) izborio, primjerice obrazovanje, Vrdoljak će glumiti mesiju pomirenja, suradnje i kompromisa.
I dokle god će njegova stranka kupovati svoj politički opstanak egzistirajući u postojećoj Vladi, Vrdoljak neće drmusati Titanicom (ili Carpathiom?), neće izazivati stresove, a naročito posttraumatske stresne poremećaje.
Sad je sve u nirvani.
A u čemu leži tajna tog preobražaja?
Kompromisi, suradnja i prijateljstvo očito su neophodni u situacijama kad Vlada ima tanku većinu, a koalicijski partneri gaje debelu želju za opstankom na vlasti. Pa će se svi lijepo dogovoriti da ostanu na okupu do izbora.
Temperatura kompromisa
Ucjene, sukob i raspad dolaze uglavnom u situacijama kad Vlada ima komotnu većinu. HNS je destabilizirao Milanovićevu Vladu s devedesetak mandata, Most je uzdrmao dvije HDZ-ove vlade koje su imale 83 i 91 ruku u parlamentu.
Prava ljubav očito se zagrijava negdje na graničnih 78 ili kusur mandata.
U tome leži recept za "potpuno novu politiku Hrvatske" koju promovira Vrdoljak. Ali i stanoviti paradoks: stabilnost je garantirana malom podrškom partnera.
Što bi se reklo, malo ih je, ali su sretni.
Pa stoga Vrdoljak može puštati HDZ da radi što hoće, kao što će HDZ puštati njega da u javnosti ostavlja dojam kako upravlja procesima. I kako doista ima izbora.
Kako je krenulo, mogli bismo imati PTSP od novopronađene stabilnosti.
