Kad se Tomislav Karamarko poziva na "volju naroda" pod kojom bi vlast trebala popustiti, zaboravlja da još uvijek živimo u demokratskom, a ne fašističkom društvu
"Ne znam zašto Vlada svim mogućim sredstvima pokušava manipulirati voljom naroda. Zašto to rade? Zašto se inate svom vlastitom narodu? Pustimo narodu da odluči u konačnici, pa živimo u demokratskom društvu".
Kad ovako nešto izgovori Tomislav Karamarko, onda to naprosto mora zazvučati zlokobno. Da se ovdje ne radi o "ljudima koji imaju druga spolna uvjerenja", kako je to lijepo sročio akademik Željko Reiner (HDZ), moglo bi se upotrijebiti čak i ona slavna Karamarkova izjava o "silovanju".
Kad većina siluje manjinu.
Priča oko referenduma za ustavnu definiciju braka kao zajednicu muškarca i žene (i nikakvu drugu), iznijela je na površinu gomilu teza i termina koje svatko tumači onako kako mu odgovara.
Legitimitet većine
Recimo, kad je narod prije godinu i pol svojom voljom na demokratskim izborima doveo na vlast Kukuriku koaliciju, HDZ i Crkva su grčevito osporavali njezin izborni legitimitet, tvrdeći kako je pobijedila manjina nasuprot većini. Iako je SDP-ova koalicija dobila više glasova nego što ih je dobio HDZ na nekoliko prethodnih izbora.
Namjera je bila dovesti u pitanje svaku odluku Milanovićeve vlade koja bi se potom predstavljala kao teror manjine nad većinom.
Tako je bilo i prilikom uvođenja Zdravstvenog odgoja u škole. Većina građana u anketama je podržavala tu odluku Vlade, manjina se protivila, dok se uvjerljiva dvotrećinska većina izričito protivila miješanju Crkve u obrazovni sustav.
Ljudska prava manjine
Određeni, još uvijek manji, broj roditelja zbog toga se bunio, pozivajući se na svoja ljudska i građanska prava koja država tim svojim kurikulumom navodno narušava i time ih kao vjernike i Hrvate brutalno diskriminira.
Da bi sada ti isti ljudi, pod istom egidom i uz pomoć referendumske inicijative "U ime obitelji", osporavali ta ista ljudska i građanska prava homoseksualcima i gay parovima. Štoviše, pozivaju se na pravo većine kako bi narušili prava manjine.
A što je ono poručio kardinal Josip Bozanić nakon parlamentarnih izbora? Iznio je želju da "odluke i zakoni što ih donosi Hrvatski sabor budu na dobrobit svih građana Hrvatske".
Na dobrobit. Svih građana. Ne samo vjernika. Ne samo heteroseksualne većine. Nego i manjine.
Silovanje demokracije
Umjesto toga, dobili smo ideološko-svjetonazorsko-politološku raspravu o tome tko koga ovdje zapravo "siluje": manjina većinu ili većina manjinu? Ugrožavaju li homoseksualci ostale građane time što žele imati ista prava kao i oni, dakle kao svi hrvatski građani? Ili pak famozna većina svojom isključivom definicijom braka ugrožava pravo manjini da uživa ista ljudska i građanska prava?
I tako dolazimo do "volje naroda".
Prije otprilike godinu dana vjerske udruge potpomognute HDZ-om najavljivale su referendum protiv Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji, tvrdeći kako on ugrožava želju katoličke većine u ovoj zemlji. Kad su shvatile da ta većina zapravo podržava MPO, tiho su se povukle i više se nisu oglasile o tom pitanju.
Shvatile su da su ipak u manjini.
Zašto HDZ nije promijenio Ustav?
HDZ je dva desetljeća bio na vlasti u ovoj zemlji. Uživao je podršku Crkve. Hvalio se podrškom većine. Figurirao kao demokršćanska uzdanica. Zaklinjao se u brak i obitelj. Pa mu ipak nije palo na pamet, kao ni klerikalnim udrugama, da u Ustav unesu definiciju braka.
Nego su se toga sjetili baš sada kad su "crveni" na vlasti. Kakva šteta.
I taman kad je komentator Glasa koncila Ivan Miklenić izrazio nadu da se Kukuriku koalicija "neće usuditi favorizirati interese pojedinaca, pojedinih skupina i manjine na štetu većine, odnosno općega dobra cijeloga hrvatskog društva", sada se želi favorizirati interes većine.
Na štetu manjine. I cijelog hrvatskog društva.
Brak Hrvata i nehrvata
Treba li se onda, u slučaju da do referenduma zaista dođe (jer bi to bilo legitimno), pa i u slučaju da on uspije (jer je referendumsko pitanje zavodljivo koliko i isključivo), poslušati "volja naroda" i ostaviti (manji) dio građana bez njihovih ljudskih prava?
Organizatori peticije pozivaju se na svoje pravo na referendum. Ali što ako je referendum "politički diskriminatoran"?
"Što bi bilo", upitao se jučer Peđa Grbin, SDP-ov predsjednik saborskog Odbora za Ustav, "da netko raspiše referendum o tome da u Ustav uđe odredba da se ne može sklapati brak između Hrvata i nehrvata i da većina građana odluči reći da?".
"Ustav je prije svega politički dokument i mora predstavljati dogovor između što većeg broja skupina u društvu, mora zadovoljiti i većinu i manjinu i zato se odluke o promjeni donose dvotrećinskom većinom", kazao je Grbin.
Uglavnom, dao je naslutiti da saborska većina neće dopustiti da se ovako diskriminatorna odredba unese u Ustav. Pa makar se suprotstavila "volji naroda".
Što sve većina može napraviti manjini
A ta famozna "volja naroda" ili "volja većine", u to smo se već dovoljno puta uvjerili, može prerasti u razne oblike represije i gušenja prava manjina. Uz jednu karakterističnu napomenu: ni u ovom slučaju, manjina - ona seksualna - ničime ne ugrožava pravo većine da stupa u brak, već samo očekuje isto pravo za sebe.
S time da je ova manipulacija oko referenduma još zlokobnija.
Postavljanjem afirmativnog pitanja, onog koji bi trebao osnažiti pravo većine, a ustvari tek konstatirati zatečeno stanje, organizatori žele donekle zavarati građane koji (barem dio njih) neće biti ni svjesni da svojom podrškom zapravo eliminiraju pravo manjine da ostvari svoje građansko i ljudsko pravo na brak.
Kad glasaju za, zapravo glasaju protiv. I svi na kraju imaju čistu savjest.
Tomislav Karamarko poslao je ovih dana naizgled pomirljivu poruku o tome da se treba "pustiti narodu da odluči u konačnici", jer "živimo u demokratskom društvu". Ali zaboravio je na jednu bitnu činjenicu.
