Jadranka Kosor rugala se Davorinu Mlakaru da joj je ljubio ruku, a onda je izbacio iz HDZ-a. Iako je ona ljubila Ivu Sanadera, pa mu presudila po kratkom postupku.
Jadranka Kosor inspirirala se jučer svađom HDZ-ova Davorina Mlakara i SDP-a koji je, nakon Mlakarovih tvrdnji da je "Zoran Milanović Sanaderov čovjek jer ga je primio u Ministarstvo vanjskih poslova", za osvetu na društvenim mrežama objavila fotografiju iz kampanje 2011. godine na kojoj Mlakar klečeći Kosorici ljubi ruku.
Da bi je dvije godine kasnije kao član Vijeća Visokog časnog suda izbacio iz stranke.
"Bilo je to na početku kampanje 2011. Liste zaključene, predsjednica najvoljenija. Život je bio lijep kao rukoljub", komentirala je Kosor famoznu fotografiju na Twitteru, a potom dodala: "Misao za laku noć: najprije ću te rukoljubnuti, pa te onda bubnuti".
Upravo tako. Ali drugačije nije ni moglo. Barem ne u HDZ-u.
Strastvena ljubav
Jer, nije se teško sjetiti kako je Jadranka Kosor strastveno ljubila Ivu Sanadera pa ga potom, bez suda, visokog suda časti i mogućnosti da se brani, najurila iz stranke.
"Kud bude išao Ivo, ići ću i ja", zaklinjala se Kosor. "Dragi Ivo, dragi moj prijatelju, nikada te neću razočarati", govorila je bez srama. Predsjednik stranke bio je tada, 2009. godine, "najvoljeniji", Kosorica ga je "ljubnula, pa bubnula".
Tako to funkcionira u toj stranci.
I Tomislav Karamarko sav se raznježio kad je od tadašnje premijerke Jadranke Kosor primao člansku iskaznicu HDZ-a. Čak mu se omaknulo nešto slično osmijehu. Rukoljuba nije bilo, ali nije ga ni trebalo biti - Kosorici je u tom trenutku odzvonilo u stranci.
Zato, koliko god to bilo efektno u predizbornoj kampanji i koliko god javnost u tome guštala, nema baš previše smisla rugati se Mlakaru što se klanjao pred onom koju je nakon dvije godine smaknuo. Jer i Kosor je to isto radila onome kojeg je već nakon pet mjeseci izbacila.
To je poster HDZ-a, bivšeg i sadašnjeg.
Uznemirujući prizor
Prikaz Jadranke Kosor kako pruža ruku, ne pokazujući zbog toga nikakvu nelagodu, jednako je uznemirujući kao i slika Mlakara na koljenima. Taj odnos uzvišenog vođe i poniznog sljedbenika simbolizirao je odnose u toj stranci, i još važnije, predstavljao temelj napredovanja i preživljavanja u HDZ-u.
Klanjali su se Tuđmanu, pa ga pljuvali. Klanjali su se Sanaderu, pa ga hapsili. Klanjali su se Kosorici, pa je izbacili. A sada se klanjaju i Karamarku. Sve do prve prilike.
I umjesto da Jadranki Kosor bude neugodno što joj je odrastao čovjek, dapače njezin ministar, poput običnog kmeta ljubio ruku, ona ga javno proziva što joj je nakon toga ipak potpisao ispisnicu iz stranke.
Šuplja vjernost
Rukoljub je valjda trebao demonstrirati doživotnu vjernost. Ali kakvu vjernost i lojalnost možemo očekivati od likova koji se ponašaju poput Mlakara?
I Kosoričine patetične zakletve "dragom Ivi, dragom prijatelju" na saboru HDZ-a na kojem je preuzela od Sanadera žezlo stranke i Vlade, bile su jednako degutantne kao i Mlakarov rukoljub.
Ali što se podanici više klanjaju, to se vođe više uzdižu.
I što se oni više uzdižu, lakše im je sutra skinuti glavu. I slađe.
Ne okreći leđa
Prije nego što je stala uz dragog Ivu Sanadera, Kosor je patetične hvalospjeve čuvala za Franju Tuđmana. Davorin Mlakar danas, u to nema nikakve sumnje, kleči pred Karamarkom, čak i ako mu ne ljubi ruku. (Barem se nadamo.)
I ono što je najbizarnije od svega, HDZ-ovi lideri traže od svojih podanika da se ponižavaju i pritom uživaju u njihovoj poniznosti, a potom se iščuđavaju kad im ti isti podanici, bez ikakvih skrupula i ljudskog dostojanstva, presude po kratkom postupku.
Da su se okružili ljudima s kičmom, možda im se onda ne bi bojali okrenuti leđa.
