Lice Mela Gibsona ne laže, kao ni lice Clinta Eastwooda, i zato nije ni čudno što u jednoj sceni Gibson oponaša filmaša koji, poput njega, nije dio Hollywooda...
Kažu ljudi - ne boj se psa koji laje. Često mi se u mislima javljala ova izreka dok sam gledao najnoviji film u kojemu glavnu ulogu glumi Mel Gibson.
Nakon “Pasije” i “Apocalypta” na vrhuncu je redateljske karijere. Njegove zadnje dvije uloge, u trileru “Na rubu tame” i drami “Da-bar”, savršene su, kao i ova zadnja, u kriminalističkom filmu “Uhvati Gringa”.
Hajka na Mela
Unatoč tome, karijera mu se raspada, nitko u Hollywoodu ga ne želi i filmska mu je budućnost neizvjesna. Hajka na njega je nesmiljena i tipično holivudski dvolična i odvratna.
Stanoviti scenarist po imenu Joe Eszterhaz, američki Mađar koji je imao sreću da dva njegova scenarija, “Sirove strasti” i “Plesačice”, režira daroviti Paul Verhoeven, dobio je nakon dva desetljeća još jednu šansu: Mel Gibson ga je pozvao (sam Bog zna zašto - možda zato što je i Eszterhaz gubitnik, a Gibson je slab na gubitnicike) da napiše scenarij za njegov biblijski spektakl “Makabejci” o najvećem židovskom ratniku Judi Makabejcu. U Hollywoodu se pričalo da će to biti Gibsonov pokajnički film u kojemu će se ispričati Židovima jer je, navodno, filmom “Pasija” izazvao sumnje, a u nekim izjavama bio nekorektan, te dao naslutiti da je antisemit.
“Makabejci” su trebali biti Gibsonovo židovsko “Hrabro srce”. U projekt je kao koproducent Gibsonove tvrtke Icon i distributer ušao Warner Bros i činilo se da Melu Gibsonu napokon sviću bolji dani. Biblijski spektakli su u trendu, čak i Steven Spielberg navodno sprema film o Mojsiju.
A onda se pojavilo pismo Joea Eszterhaza u kojemu tvrdi da Mel Gibson mrzi Židove. U dugom i detaljnom pismu nabraja Gibsonove provale gnjeva, ispade i pogrdne riječi, moleći ga, na kraju, da mu vrati prava njegova scenarija.
U Međuvremenu Warner Bros raskida ugovor i odustaje od “Makabejaca”, a čini se da je i Melu Gibsonu jasno da je projekt upitan, te počinje pripremati drugi film - povijesni spektakl o Vikinzima.
Zaludu Gibsonovi prijatelji poput Roberta Downeya Juniora i Jodie Foster mole Hollywood da ne vjeruje lažima, zaludu Gibsonovi židovski prijatelji koji ga dobro poznaju govore o njegovu neobuzdanu temperamentu i sklonosti gnjevu, o njegovoj slabosti da često glasno govori sve što mu je na pameti - poput psa koji glasno laje.
Što je u modi?
Psi koji glasno laju nisu u modi (i ja imam jednog takvog, crnog mješanca labradora i ptičara za kojega moji susjedi tvrde da je jako opasan i histerično viču kad se s njim pojavi moja žena). U modi su podli psi koji izvana izgledaju umiljati a u stvari su odvratni poput šefova Foxa, na primjer, koji su zabranjivali njemačkom redatelju Rolandu Emmerichu da mu u spektaklu “Dan nezavisnosti” glavnu ulogu glumi Will Smith - jer je crnac. Tražili su bijelu zvijezdu. O rasizmu foksovaca glasno se šutjelo, o tobožnjem Gibsonovu antisemitizmu može se slobodno govoriti.
Što taj glumac i redatelj proživljava dobro se vidi na njegovu licu u filmu “Uhvati Gringa”.
U “Dabru” je imao svjetlost interijera, u trileru “Na rubu tame” filmnoarovske sjene i mrak. U “Gringu” ga pali blještavo meksičko sunce i stapa se s prljavim ruševnim meksičkim okolišem i crvenom suhom zemljom. Vidi mu se svaka bora i sjena na licu, nalik je ljudskoj ruševini, uništenom čovjeku bez budućnosti. Nema na njegovu licu tragova kirurškog peglanja, botoksa i ostalih medicinskih sredstava koji su lica Ala Pacina i Michelle Pfeiffer pretvorili u maske. Lice Mela Gibsona ne laže, kao ni lice Clinta Eastwooda - još jednog veterana bez traga kozmetičkog pomlađivanja - i zato nije nimalo čudno da u filmu “Uhvati Gringa”, u jednoj briljantnoj i duhovitoj sceni, Mel Gibson oponaša Eastwoodov glas.
Oponaša filmaša koji, poput njega, nije dio Hollywooda.
Posljedica toga bit će i neuspjeh “Gringa” u američkim kinima. Film, doduše, ne bi uspio ni da nema skandala s Eszterhazom, žutim tiskom i holivudskim strvinarima. Previše je staromodan, grub i neispeglan. Gibson glumi okrjelog kriminalca koji dospije u jedan vrlo čudan meksički zatvor u Tijuani, nazvan El Pueblito, u blizini američko-meksičke granice. El Pueblito je doslovno pakao na zemlji. Zatvorenici tobože žive slobodno, svi ih mogu posjećivati, čak i živjeti s njima, no sve je ustrojeno na kriminalu, novcu i okrutnoj borbi za opstanak. Policija i čuvari još su gori od zatvorenika, a ljudski život ne vrijedi ništa. Gibsonov junak, koji nema imena - zove se Vozač - opstaje jer je prošao sve i zna krasti, varati i ubijati, no opstaje i zato što ima srca. Skrbi za jednog dječaka koji i njemu pomaže, zatim za dječakovu majku, te pokušava spasiti i sebe i njih.
Netipičan film
Odavno nisam gledao tako grub, okrutan i živopisan, danas potpuno netipičan američki film. Čak je i plakat filma drukčiji od ostalih, jednostavan, bez digitalnih kozmetičkih zahvata.
“Uhvati Gringa” nije samo okrutan i emotivan krimić, nego je i vrlo duhovit, kao i većina Gibsonovih filmova. Pravi, izvorni naslov filma doista je duhovit: “Kako sam proveo ljetni odmor”. Snimljen je u njegovoj produkciji, prema scenariju koji je dijelom sam napisao, s redateljem koji je bio njegov pomoćnik na “Apocalyptu”. Još uvijek je dovoljno bogat da može prkostiti Hollywoodu i u “kućnoj radinosti” sam financirati i režirati filmove koje, kao ni njega, Hollywood ne želi. Tim gore po Hollywood.
