Film je adaptacija knjige 'I Heard You Paint Houses' od Charlesa Brandta i prati život Franka Sheerana i njegovu karijeru kao mafijaškog ubojice. Frank valjda ima irske korijene i zato se ovaj film zove - The Irishman
'The Irishman': Treba cijeniti ovaj dašak stare škole filma
Po formatu ovaj bi film mogao ispasti povijesna drama, ovisno o tome koliko je knjiga povijesno točna. Napisana je prema svjedočanstvima Franka Sheerana koji je neke stvari mogao uljepšati obzirom da ne postoje dokazi koji bi tvrdili suprotno.
Da biste uživali u potpunosti u Irishmanu pomoglo bi da vas zanima period u Americi od 50-ih pa do kraja 70-ih, koje ovaj film pokriva. Prvenstveno američki izbori, Nixon, Kuba i Jimmy Hoffa. O Hoffi se već bio napravio film po imenu Hoffa (ugh) gdje ga je glumio Jack Nicholson pa bacite oko i na to ako vas zanima.
Pogledajte video recenziju:
Ovdje ga glumi Pacino koji je naravno fantastičan odabir. Njegov lik je od svih ovdje i najekspresivniji. Doduše, ne znam za koju ulogu bi Pacino bio nefantastičan odabir. Možda kao Bond djevojka? I tamo bi bio dobar.
Zato što pokriva dug vremenski period, išlo se na digitalno pomlađivanje. Rezultat je malo drugačiji nego na što smo navikli. Ne izgledaju pomlađeni, nego manje stari, ako me kužite. Nadam se da me kužite. Meni nije smetalo, curi je bilo negledljivo. Gledate pomlađene stare ljude koji se i dalje kreću kao stari ljudi.
Ostali glume dosta stoički, općenito je film dosta miran, polagan. Mlađima to vjerojatno neće odgovarati, ali ovo nije film za njih, stvarno nije. Ako ćete gledati nešto za mlađu publiku od Scorsesea, radije pogledajte nešto kao Vuk s Wall Streeta ili Bande New Yorka. Vi slobodno u komentare napišite koji film bi po vama bio najbolji za upoznati mladog gledatelja s Martinom.
Iako vas tematski možda neće zanimati, ovo je i dalje Scorsese u punoj formi, stvarno ne morate ni čitati tko je režirao film da biste znali tko ga je režirao. Iskreno, zato što me tema nije nešto posebno zanimala, moram priznati da sam zadrijemao na trenutke u prvoj četvrtini filma, bio sam umoran, bio je petak, kraj tjedna, ubijte me, kriv sam. Ali u jednom momentu je sve nekako kliknulo prestalo se predstavljati likove i odnose i radnja je krenula naprijed i nisam više skidao oči s ekrana. Opet kažem, Scorsese u punoj formi i lijepo je bilo vidjeti malo stare škole u 21. stoljeću. I dalje je prepoznatljiv stil što opet, možda se neće svidjeti mlađima.
Film traje solidna 3 ipo sata, ali je srećom na Netflixu što znači da ga možete gledati na rate i kod frenda s najudobnijim kaučem. Moj mali kauč već ima skoro 5 godina, realno spužve više nema, sjedim na daski, ali svejedno se nisam dao maknuti ispred telke.
Scorsese je i dalje vrhunski, ali je potencijalan problem za mlađu publiku što je ovo film o starosti, propitkuje život kroz oči starijeg čovjeka, on ima 77 i naravno da ne gleda na svijet istim očima kao ja. U tom smislu je film i prozor u glavu nekoga od 70+ godina i zato mislim da će ovo možda više cijeniti s malo više životnog iskustva nego ja. Isto tako, ako vas ne zanima taj period, moguće da će vam biti dosadno obzirom da nema puno akcije.
Ali bez obzira na te stvari, ovo je vrhunski režiran film i vrhunski ispričana priča. Posebno mi je drago vidjeti De Nira u nekoj normalnoj ulozi gdje nije karikatura, čak je i Pesci ovdje dobio ulogu nekoga tko nije iskompleksiran. Ovo nije najbolji Scorseseov film, ali treba cijeniti ovaj dašak stare škole u 21. stoljeću.