Njezin nastup zasjenjuje očito – ona je malena i možeš je samo nagaziti da zauvijek ušuti. Ipak, ljudi uvijek vide samo svoju stvarnost: možda su imali loše iskustvo s psom, a možda misle da ona ima još neke skrivene adute kad je tako samopouzdana.

Ovo je vibracijski svemir i sve je vibracija. Zato zvijeri (životinje) i djeca odmah vole neke ljude, a neke napadaju ili bježe od njih. Slažete li se? Tako i moja čivavuška na neke ljude (i pse) divljački laje tako da joj se od napinjanja podižu stražnje noge, a nekima prilazi i spremno im skače u krilo. Vaša dominantna vibracija određuje i kakav život živite, vašu realnost. Fakat. Svi su u pravu: i optimist i pesimist – svi žive svoju istinu. Ja sam bila kraljica čemera i hejta u periodu kad sam se počela razvoditi. Moje raspoloženje je bilo krhko i na udaru svih. Svaki "đukac" (kako bi reko Alen Islamović) za volanom, uspio bi ga pokvariti. Brat mi je rekao da sam hejter, a jedna prijateljica me zvala "crvena" zbog lakoće kojom se palim – kao Hepo kockica. I vidite kamo me je to odvelo. 6 godina svađe i "borbe" za skrbništvo na sudu. Teška upala mozga i gubitak motorike. To mi je moje tijelo reklo: "E, ne buš! E, sad je dosta! Ja ću te zaustaviti, staviti u 1. brzinu, jer je vrijeme za preustroj prioriteta."

Jutros sam se probudila osjećajući se bogata. Ne samo da imam divan krevet nego i ruke i noge i lice! Lice ljudi! Znate li da je to nekima luksuz? Da. A kladim se da svoju facu s očima na svom mjestu i ušima i nosom koji rade, uzimate zdravo za gotovo. Zdravo za gotovo. Jbt. A to je tako moćan temelj za laki početak. Ne mislite? Ali to tako lako zaboravljamo. Barem ja.

Jučer sam tako bila bezvoljna. Umorna i nikakva. Probudila sam se iza 9, a ipak umorna. Jedva sam se dogegala do kafića u kojem volim piti kavu i pisati. Bezvoljno sam završavala zadatak koji sam dobila od "poslodavca". Na laptopu. Za kavom. Upekla je sparina. Prijateljica me nagovorila da idemo na bazen vježbati jer moramo svaki dan. Nevoljko sam pristala i otišla do bazena na koji je upad 10 kuna. Bacila sam se u osvježavajuću vodu i zaplivala. Kako mi se tijelo rashlađivalo i um mi se razbistrio. Sljedeća misao je bila: "O Bože, što je meni lijepo! Kako je super da imam ovo na dohvat ruke."

Dva sata kasnije, dovukla sam se do klupice u parku ispred ulaza na bazene. Sada umorna od vježbanja ali sretna. Prišla mi je jedna žena. Pružila mi je ruku i rekla da je pratila moju priču i da me baš htjela upoznati rekavši mi da je nadahnjujem. Njezina ruka je bila sitna kao trećina moje. Rekla mi je da je rođena sa cerebralnom paralizom i da su roditeljima rekli da neće doživjeti ni 2. godinu. Poslije joj nisu dali u školu – kao, nema svrhe. Ona danas ima 50 godina i učiteljica je. Hoda, trči. I sija kao sunce. Tako jako, da je nevažno njeno lice... Gledale smo za njom vlažnih očiju. Sada kada mislim na to izgleda mi kao da je otkoračala nečujno, kako vila.

- Ovo ti je superiorna duša. Visoki nivo svijesti, to mi ni ne kužimo – rekla je Branka kada je žena otišla, - to nam je sam Bog poslao da vidimo koliko smo sretne.

- A ja brijem da imam neke poteškoće! – sramila sam se.

Zato sam danas bogata i sretna i ništa mi nije teško. A, vi? Što ima kod vas? Probajte odgovoriti sa SVE umjesto NIŠTA, jer je to puno bliže istini.

Anđu Marić pratiti možete i na njenom blogu. 

Ostali Anđini tekstovi za BlogBuster:

O BlogBusteru:

'Ispričaj svoju priču.' To je otprilike moto BlogBustera, nove platforme na kojoj Styria, vodeća medijska kompanija u Hrvatskoj, okuplja najzanimljivije domaće autore, blogere i komentatore, ali i sve one koje će iz vedra neba 'puknuti' inspiracija pa će poželjeli svoje iskustvo podijeliti na mreži s rekordnih milijun i pol jedinstvenih korisnika mjesečno. Ukoliko ste jedan od njih javite nam se na mail blogbuster@styria.hr, a pratiti nas možete i na Facebooku.