Svađa, linč i strah u SDP-u da se demokracija 'otela kontroli'

"Zoran je opet prelomio preko koljena", žali se jedan anonimni SDP-ovac u današnjem Jutarnjem listu. 

"Opet nije sazvao ljude, nije sa svojim suradnicima razmotrio situaciju, nije smatrao potrebnim čuti što drugi misle da je najbolje za stranku, tko bi bio najbolji kandidat, možemo li staviti glave skupa i naći zajedničko rješenje".

Dakle, Milanović je pogriješio što se sam odlučio za svog nasljednika na čelu stranke, umjesto da se s ostalim kolegama dogovorio o tom nasljedniku.

Tako, eto, izgleda unutarstranačka demokracija u SDP-u.

Traži se nasljednik, a ne predsjednik. Traži se jedino, a ne najbolje rješenje. Traži se dogovor, a ne demokracija.

I onda se rugaju HDZ-u što je predložio Andreja Plenkovića kao jedinog kandidata na stranačkim izborima, rugali su se Ivi Sanaderu što je bez izbora postavio Jadranku Kosor za svoju nasljednicu, smijali su se HNS-u što se na stranačkom plenumu, bez izbora, dogovorio da će Ivan Vrdoljak naslijediti Vesnu Pusić.

Zašto bi članovi birali, kad to stranačka oligarhija može učiniti umjesto njih? Vjerujući da otvoreni unutarstranački izbori kojima se SDP naveliko hvalio godinama, mogu oslabiti stranku umjesto da je ojačaju.

Prelama preko koljena

Čega se SDP-ovci - najprije Milanović, a onda i njegovi suradnici  koji mu zamjeraju samovolju - toliko plaše? Da im se ne bi slučajno dogodio neki novi Milanović koji je 2006. godine, uz euforičnu hajku mladih esdepeovaca, zaskočio tadašnju oligarhiju i na izborima preuzeo stranku?

Da je Ivica Račan određivao tko će ga naslijediti na čelu SDP-a, Milanović bi još odavno zarađivao hrpu love negdje u privatnom sektoru ili kampirao u Nagorno-Karabahu.

Ovako, anonimni seniori SDP-a žale se što Milanović "prelama stvari preko koljena", umjesto da s nomenklaturom "prelomi to preko koljena" i svi se lijepo dogovore tko će preuzeti njihovu stranku. 

Kako ne bi bilo nekakvih iznenađenja.

Poklopio slušalicu

Još gore, Milanović se jučer navodno toliko naljutio na svog frenda Orsata Miljenića što nije i on podržao Ranka Ostojića da mu je, prema pisanju novina, poklopio slušalicu. Po običaju.

Tako se vraćamo na staru i već prežvakanu priču o unutarstranačkoj demokraciji i vječitom pitanju osnažuju li unutarnji izbori stranke ili ih oslabljuju. SDP se uvijek ponosio svojom otvorenošću i demokratičnošću, nasuprot dirigiranom HDZ-u. Sada se poriv za dirigiranom demokracijom javlja i u SDP-u.

Međutim, socijaldemokratski kandidati za predsjednika umnožavaju se sa svakim narednim danom, suprotno željama i težnjama Milanovića i stranačke oligarhije. Demokracija im se otela kontroli.

Brutalni linč

Kao što se nataloženi otrov jučer oteo kontroli u brutalnom Facebook linču koji su brojni esdepeovci (i još gore, esdepeovke) pokrenuli na Aleksandru Kolarić. To je bila prava slika te stranke, koja se - treba li to opet reći - uporno pokušava razlikovati od HDZ-a i predstavljati kao stranka pristojnih, uglađenih, civiliziranih ljudi.

Ali eto, mnogi su odlučili slijediti retoričke smjernice Zorana Milanovića. 

Ovi izbori u SDP-u posljednja su šansa toj stranci da se vrati članstvu i biračima koji je na svakim izborima napuštaju u tisućama, da se odmakne od HDZ-a i pokaže kako je vrijedna povjerenja onog dijela društva koje je na ostajanjem kod kuće na dan izbora pokazalo da više nema za koga glasati.

Povjerenje onih "nježnih biljčica", kako ih je nazvao patronizirajući Milanović.

I kao u svakom prijelomnom trenutku u povijesti, stvari mogu krenuti u dobrom smjeru ili sve može otići kvragu. HDZ je to najbolje pokazao.

SDP sada opasno balansira na toj prijelomnici i malo mu fali da se ne strovali u ponor.  Jednom nogom je već u njemu.

Tomislava Klauškog pratite i na Facebooku