Kad sam počinjala s blogom, s ova sam se dva pitanja najčešće susretala – ljude je uglavnom zanimalo što ja to izvodim. Prije Naranče sam u nekoliko navrata pokušavala voditi blogove.
'Što će ti to?' i 'Zašto ti to radiš?' ili kako me obeshrabriti
No, ova bi ih dva pitanja uvijek dotukla onako slabačke, tek u nastajanju. Nisam ljudima znala objasniti što ja to zapravo radim i dozvoljavala sam da me njihove reakcije obeshrabre i na kraju dovedu do odustajanja.
No to što netko drugi ne kuži što trenutno radite, pa čak ni to što vi trenutno ne kužite zašto nešto radite, ne znači da to ne biste trebali raditi ako to imate potrebu raditi. (Krasne li rečenice, ali vjerujem da razumijete).
“Fiks ideje”, “izmišljotine”, “bijesne gliste”. Tako obično nazivamo sve ono što nam se rađa u glavi ili srcu, a što po nečemu ili po svemu odudara od onoga što prakticira većina. I obično takvim idejama uopće ne dajemo priliku da zažive dovoljno dugo da bi nam pokazale što mogu donijeti. Koliko li samo divnih svjetova umre na taj način.
Naranča je bila prva “fiks ideja” kojoj sam dala da živi, koju sam odlučila ne zatući svojom nesigurnošću ili tuđim nerazumijevanjem. Odlučila sam ustrajati i ne brinuti oko toga što ni sama ne znam “što će mi to” ni “zašto ja to radim”. Jednostavno sam imala potrebu to raditi. Sve u meni je vikalo “radi to”. I umjesto da se obazirem na tuđe podsmjehe i “dobronamjerne” savjete, ja sam slušala to svoje unutarnje vikanje. Najbolja moguća odluka.
Od tada se sve počelo mijenjati nabolje – i na privatnom i na poslovnom planu. Kako je rasla Naranča, tako sam rasla i ja. Počela su se otvarati neka nova vrata, u život su mi počeli dolaziti neki novi ljudi, divne prilike počele su padati s neba.
Moja Naranča, koju sam odlučila čuvati, “hraniti” i paziti dok je bila mala i slaba, sada čuva, “hrani” i pazi mene svaki put kad se osjećam malo i slabo. Moja, stvorena “ni iz čega”, sposobna mijenjati i podržavati. Divno nešto.
Danas s punim poštovanjem i povjerenjem prihvaćam sve što mi dolazi u glavu i srce jer znam da je riječ o putokazima do života o kakvom sanjam, do života koji nije skrojen po tuđim pravilima, već po mom srcu. “Bijesne gliste” tako danas kod mene imaju potpuno drugačija imena, redovno ih ostavljam na životu i od toga profitiram. I vama preporučam isto.
Ne morate znati odgovore na sva pitanja, ne morate objašnjavati, ne morate se opravdavati – niste to dužni raditi. Dužni ste jedino biti dobri prema sebi i drugima i truditi se da živite život onako kako najbolje znate. Eto, samo to. :)
Teleportiraj se na početak!
Izvorni tekst pročitajte ovdje.
O autorici:
Zovem se Ivana Gložić i autorica sam bloga Naranča na kojem uglavnom pišem o svakodnevnim nastojanjima i neodustajanjima, ali i o onima koji ovaj svijet nastoje učiniti boljim mjestom za život. Zašto Naranča? Zato što simbolizira radost. Osim na blogu, možete me pratiti i putem Facebooka.
Prirodna rješenja za smrad iz usta: Evo kako vratiti svježinu
Rođendan tragično preminulog Matije Ljubeka, legende našeg sporta: 'Ubojici neću oprostiti...'
O njezinom spotu bruji regija, a ona za 24sata kaže: 'Pogrešno su shvatili. Pjesma je životna!'