Zastupnica Mosta Ivana Ninčević Lesandrić šokirala je javnost svojim svjedočenjem o bolnom iskustvu u splitskoj bolnici. Gordan Jandroković zamolio ju je tek da ga ne opterećuje svojom "vrlo intimnom pričom"
Što bi se dogodilo da muškarci idu na kiretažu bez anestezije?
Jučerašnje svjedočenje Mostove zastupnice Ivane Ninčević Lesandrić o vlastitom iskustvu na kiretaži u splitskoj bolnici šokirala je javnost.
Šokantan je bio i komentar predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića. "Kolegice Lesandrić, pa dobro nemojte", apelirao je Jandroković, "sad iznosite jednu vrlo intimnu stvar, dovodite me u vrlo neugodnu situaciju".
Kiretaža bez anestezije tako je, eto, postala "vrlo intimna stvar" o kojoj zastupnici ne mogu slušati i ne žele raspravljati. Bilo je to skoro bolnije samom Jandrokoviću koji to mora slušati, nego samoj zastupnici.
Nakon čega se tijekom jučerašnjeg dana na društvenim mrežama pojavilo na desetine svjedočenja žena koje su prošle istu stvar u hrvatskim bolnicama.
Kiretaža na živo
"Svezali su mi ruke i noge i započeli proces kiretaže na živo", rekla je Lesandrić. "Strugali su mi maternicu bez anestezije. To je bilo mojih najmučnijih 30 minuta u mom životu".
Ali to ipak nije bila adekvatna tema za Hrvatski sabor koji je baš raspravljao o povjerenju ministru zdravstva Milanu Kujundžiću.
Međutim, upravo je ta reakcija Jandrokovića i mnogih drugih zastupnika koji su s nelagodom, pa i ignorancijom, odslušali zastupnicu Mosta, postala važnom temom.
Pokušajmo na trenutak izokrenuti perspektivu. Zamislimo da muškarci moraju ići na kiretažu. Bi li u tom slučaju anestezija bila obavezna? I bi li se o tome naveliko raspravljalo u parlamentu?
Zamislimo, recimo, da je neki zastupnik, pa čak i iz HDZ-a, odaberite koga hoćete, ustao i požalio se na svoje bolno i ponižavajuće iskustvo u bolnici. Bi li i njega Jandroković zamolio da ga svojim "vrlo intimnim stvarima" ne dovodi u "vrlo neugodnu situaciju"?
A možemo otići još dalje.
Žrtve nasilja
Zamislimo da su muškarci žrtve nasilja u obitelji. Bi li onda Katolička crkva, desnica, Živi zid, Most, kao i dobar dio HDZ, rušili Istanbulsku konvenciju i skupljali potpise za referendum?
Ako hoćete, zamislimo da se požeško-slavonski župan Alojz Tomašević požalio mejlom da ga je žena sastavila s radijatorom. Koliko bi u tom slučaju trebalo da se njegov vapaj prinese pozornosti Andreja Plenkovića? I da se zlostavljačica strpa iza rešetaka. Bi li Tomaševićeva obitelj i tada pritiskala pretučenog Alojza da povuče svoje svjedočenje u interesu familije i stranke?
Ili što bi bilo da se, recimo, neki muškarac požali na silovanje. Bi li mu se više vjerovalo nego ženi? Ili bi se i tada ulazilo u detalje: je li previše popio, je li flertovao, je li izazivao i dobio što je tražio?
Jučerašnje svjedočenje zastupnice Lesandrić bilo je šokantno zato što je bilo hrabro. A bilo je hrabro zato što u ovom društvu žene nisu navikle izlaziti s takvim "vrlo intimnim" stvarima u javnost kako ne bi muškarce dovodile u "vrlo neugodnu situaciju".
U Hrvatskom saboru ima samo 19 zastupnica. I na tome se vidi da su žene u ovom društvu još uvijek "drugotne". Kao i njihovi problemi.
Niže plaće
Kako bi politika reagirala u ovoj zemlji da muškarci imaju nesrazmjerno niže plaće? Vrlo brzo bi se donio akcijski plan da se one izjednače. I još banalnije, kako bi se raspravljalo o pobačaju da se slučajno radi o muškom tijelu?
Ovo je još uvijek društvo u kojem se žene tretira kao "drugotne", naziva ih se "štracama", poziva na "poslušnost", njihova mučna iskustva iz sustava zdravstva naziva "intimnim pričama", te gaji skepsu prema svjedočenjima o nasilju i silovanju.
I u kojem ministrica (!) obitelji (!!) povodom optužbi supruge za obiteljsko nasilje izjavljuje da je "tako to u braku" (!!!).
Priča zastupnice Lesandrić priča je o sustavu. I premda ta praksa postoji godinama i desetljećima, tek se nakon iskaza jedne saborske zastupnice o tome krenulo javno govoriti. Doduše, ne u Saboru jer njegov predsjednik ne želi da ga se izlaže takvim pričama.
A predsjednica šuti
Naravno, ni predsjednica Republike nije iskoristila taj slučaj - kao i mnoge prethodne, od obiteljskog nasilja nadalje - da dodatno senzibilizira javnost na probleme žena i da promovira njihova prava. Umjesto toga, ona je skupljala simpatije pozirajući s udomljenim psićem.
Za nju su takve teme - drugotne.
Zbog svega toga, zbog ovakve društvene klime i odnosa prema ženama koju diktira upravo Katolička crkva, a provode mnoge stranke i konzervativne udruge - često na čelu s HDZ-om - govor Ivane Ninčević Lesandrić zvučao je praktički kao ispad.
To je nešto što ćemo vrlo brzo zaboraviti i zataškati i praviti se da nije postojalo. I pripisati "emotivnom stanju" zastupnice, okružene s devedeset posto muških kolega.
Bacit ćemo se na američke vojne helikoptere i polako pripremati teren za raspravu o pobačaju.
Gdje će muškarci odlučivati o ženskim pravima.
Ostale kolumne Tomislava Klauškog pogledajte ovdje.