No, s godinama primijetiš da iako je bilo lakše ne potruditi se u tom trenutku, puno je teže živjeti s posljedicama konstantnih izgovora. Ne uspjeti u nečemu samo zato što nisi ni pokušao, najgori je poraz.

Ljudi nalaze izgovore za svakakve stvari, male i velike.

„Želim putovati svijetom, ALI...nemam novaca/ne mogu dati otkaz/prestara sam.“

„Mrzim svoj posao i želim dati otkaz, ALI...tko zna hoću li naći novi/loša je ekonomska situacija/prestara sam.“

„Želim učiti novi jezik, ALI...nemam vremena/satovi su preskupi/biti će teško/prestara sam.“

Smiješna je ta ljudska priroda. Bez problema ćemo naći izgovor za sve ono što želimo napraviti kako ipak to ne bi napravili. Isto tako, davat ćemo si razloge za sve ono što u biti ne želimo da ipak napravimo. Jer tako se to mora. Škola, faks, posao, obitelj. Pravocrtna linija. Nije bitna kvaliteta života, bitno je da sve stavke možemo chekirati na papiru. Da možemo reći da smo napravili ono što možda i ne želimo jer drugi to tako rade. Činjenica je da kolektivna svijest često pobijedi pojedinačne želje, ali najčešće ćemo upravo sami sebi biti najveći neprijatelji. Ne treba meni nitko drugi da me spriječi na putu ka sreći, odradit ću to bez problema i sama, hvala.

Kažu da pred kraj života većina ljudi najčešće žali za jednim te istim stvarima. Među njima, ističu se ove:

Čini se da na kraju najviše žalimo za propuštenim prilikama i iskustvima. Žalimo što nismo slušali sebe. Često mislimo da smo prestari za nešto, no u većini slučajeva nismo. Utakmice se ne prepuštaju na poluvremenu. Tek na samom kraju, kada sudac zazviždi, smijemo reći, prekasno je - izgubili smo. U tom trenutku izbori su napravljeni, potezi završeni, nema nazad i nema naprijed. A ono što priču čini još napetijom i neizvjesnijom je što za razliku od utakmice, nemamo pojma kada će sudac proglasiti kraj. Ne znamo koji nam je rok trajanja niti koliko je vremena ostalo. Radi toga, najbolja stvar koju možeš napraviti danas je zapitati se jedno jedino pitanje.

Ako je odgovor „da“, čestitam, ti pobjeđuješ u životu! Ako je odgovor „ne“, sada je vrijeme da kreneš mijenjati stvari kako na kraju ne bi žalila za nečim na što si samo ti mogla utjecati.

I molim te, ne gubi vrijeme na ljude i stvari koje te ne usrećuju.

Ne nalazi izgovore.

Ne zamaraj se tuđim viđenjima tvoga života.

Ne osuđuj druge, ne živiš njihov život.

Također, ne uspoređuj se s drugima.

I biraj iskreno.

Samo tako na kraju utakmice nećeš imati za čime žaliti.

Izvorni tekst pročitajte ovdje. 

O autorici: 

Pozdrav, ja sam Lara i imam 29 godina. Završila sam Pravni fakultet, radila 2 godine u struci te pred pola godine dala otkaz i upisala novi diplomski. Glavni razlog tome je što sam si dugo vremena postavljala ono pitanje iz bloga, a odgovor je prečesto bio NE. Danas sam ponovno studentica, freelanceam, a od nedavno imam i svoj travel BLOG na kojemu ću pisati o svim svojim dosadašnjim i budućim putovanjima, životu, radu i studiranju vani te raznim drugim temama vezanim uz putovanja. Osim na blogu, možete me pratiti i na Facebook i Instagram stranici.