Slučaja Sirobuja ne bi bilo da je malo više pameti, a i hrabrosti

Često se kroz javne rasprave o tomu što bi Hrvatskoj trebalo da krene naprijed, provlači teza kako je naš najveći problem što se ne okrećemo budućnosti, što smo "zaglibili u jalovim raspravama o ustašama i partizanima". Te rasprave su, jasno, opterećivale mnoge, naročito mlađe generacije koje, na žalost, o tome i ne znaju puno, pa je bilo onih koji su se u doba epidemije na društvenim mrežama šalili: Vratite nam ustaše i partizane, dosta nam je virusa, inkubacije i karantene.

No, jedan svećenik i jedna navijačka skupina uspjeli su vratiti dio toga u javni prostor na najgori mogući način. I vratili su najcrnji, zločinački dio. Svećenika koji drži mise i tako ugrožava zdravlje svih svojih sugrađana podržali su maskirani navijači s ustaškim transparentom: Za dom spremni!

'NOVINARI CRVI' Policija ispituje petero ljudi zbog transparenta na Sirobuji

Ako se ni u trenutku kad zarazna bolest ugrožava tisuće života dio naroda ne može odmaknuti od  oživljavanja neonacizma i neoustaštva, onda je jasno da poziv na odmak od jalovih ideoloških rasprava nema puno smisla, a da bilo kakav put u zdraviju i sigurniju budućnost, znači samo jedno: Potpuni i beskompromisni obračun sa svakim pokušajem širenja nacionalne, vjerske ili rasne mržnje, obračun s bilo kakvim oživljavanjem ideologije u čije su ime ljudi ubijani jer su bili druge vjere ili nacije i u čije ime su Hrvati činili prestrašne zločine. A to je istovremeno obračun s glupošću, obračun s istim onim neznanjem koje misli da prkosi virusu odlaskom na misu.

No, da bi se to dogodilo, Hrvatskoj i Hrvatima treba hrabrosti i pameti. Hrabrosti je, dakako, svih ovih godina najviše nedostajalo našim državnicima i političarima, svima koji su bili spremni jasno i glasno koketirati s neonacizmom ne bi li si priskrbili kakve glasove, bilo ih je puno i previše u sredini i zdesna, ali ponešto i slijeva. Takvima je često nedostajalo i pameti, jer da su je imali znali bi da od takvih politika neće profitirati, a da tih koji bi danas mahali crnim zastavama u ovoj zemlji ipak nema dovoljno da budu prevaga u bilo čijim političkim ambicijama.

ISPOVIJEST NAPADNUTE NOVINARKE: 'Istrgnuo mi je mobitel, a drugi nasilnik mi je prignječio ruku'

Kako u politici, tako i pameti i hrabrosti nedostaje i drugdje, i u Crkvi, u pravosuđu, i u policiju, a, na žalost, u jednom je trenutku usfalilo pameti i hrabrosti i u stožeru koji vodi ovu krizu. Je li bilo mudro kalkulantski dopustiti procesiju na Hvaru, baš na premijerovu i Beroševu otoku, kad se moglo znati da će to sutra svaki svećenik izvlačiti kao protuargument za svoju župu: Ako mogu oni, zašto ne mogu ja?

ŽUPNIK ZA 24SATA DAN POSLIJE: 'Biskupi ne stoje iza naroda, a ovaj Papa je proizvod masona!'

Ili, može li se govoriti o ikakvoj pameti u policiji kad tvrde da nisu mogli znati za misu na Sirobuji? Pa nedvosmislene najave te mise su novinari zabilježili i danima ranije! Ali, takva izjava ukazuje i na nedostatak hrabrosti, jer je očito da se netko nije usudio intervenirati i spriječiti okupljanje u crkvi. Ta policija koja tako razmišlja, ne razlikuje se puno od one patrole nad kojom se danas zgraža cijela Hrvatska, a koja se vozi zagrebačkim Jarunom, komentira stražnjicu cure na biciklu, pa sve to snimaju, a onda još i objave na društvenoj mreži. Ili od onog policajca kod doma za starije koji „hrabro“ tjera novinare riječima: „Sve mičite ča“. Doduše, patrolu s Jaruna ili tog interventnog policajca netko je, čini se, zaboravio i educirati, informirati o ophođenju u javnosti, o korištenju pametnih telefona i dijeljenju snimki nastalih tokom službe na društvenim mrežama. Možda se te policajce s Jaruna ili onog snažnog Splićanina još može poučiti i oni mogu izvući pouke iz svojih grešaka...

Ali hrabrost i odlučnost onima koji odlučuju, onima koji upravljaju i koji moraju preuzeti odgovornost za svoje poteze, nitko drugi ne može dati.