Hvarski biskup Petar Palić u propovijedi pred premijerom i predsjednicom žalio se na vjersku nepismenost mladih i na sekularizam koji je "ušao u kuće". Možda je vrijeme da Katolička crkva napokon promijeni pristup.
Teško je reći što je to zapravo bilo: javna žalopojka ili brutalna lekcija?
Je li hvarski biskup Petar Palić naricao nad sudbinom katoličke vjere u hrvatskom društvu ili je zapravo mlatio šibom po prstima državnom vrhu nazočnom na jučerašnjem misnom slavlju u Dubrovniku?
Je li tek nemoćno zavapio ili je ipak pravednički zaprijetio da ovako više ne može?
Propovijed mons. Palića u Dubrovniku bila je puna teških riječi i kritika, prozivao je i kritizirao, palio je i žalio, pozivao na "krik" i kritizirao "žamor".
No dvije stvari imale su naročitog odjeka u javnosti.
Prvo, biskupovo priznanje da "danas sve više osjećamo vjersku nepismenost novih generacija". I drugo, da je "danas sekularizam ušao u kuće i postao dijelom našeg postojanja".
Upravo tim naglascima iz propovijedi Palić je izazvao nedoumicu radi li se ovdje o žalopojki ili opomeni? Je li to bila kritika ili samokritika? Udara li biskup po vjernicima ili po svećenicima?
Vjeronauka (nikad) dosta
Katolička crkva u Hrvatskoj već trideset godina kreira politiku, uređuje društvo, diktira zakone, promovira političke opcije, forsira trendove. Vjeronauk je već tri desetljeća integralni dio obrazovnog sustava, promovira ga se od vrtića do fakulteta, premda je formalno izborni predmet upisuje ga ogromna većina učenika, iz ovog ili onog razloga, iz potrebe ili konformizma.
Pa kad je tome već tako, kako je moguće da su nove generacije "vjerski nepismene"?
Pored svih napora javne televizije, kao i vjerskih medija, pored svih godina vjerske indoktrinacije koja se može pronaći na svakom javnom događaju, školskoj priredbi, otvaranju trafo-stanice, u svakoj propovijedi i na svakoj misi, kako je onda moguće da Katolička crkva stvara vjerski nepismenu mladež?
Tko je zakazao? Crkva ili obrazovni sustav? U čemu je problem: ima li možda premalo vjeronauka i vjerskih sadržaja ili svega toga ima previše? I stoga nam opet nije jasno je li se hvarski biskup žalio zbog vlastitog neuspjeha ili je grmio na vjernike koji ne ulažu dovoljno u svoje vjersko opismenjavanje?
Kladimo se na ono drugo.
Bauk sekularizma
Što nas dovodi do drugog Palićeva upozorenja, onog da je "sekularizam ušao u kuće".
Je li moguće da je pobjegao od sve agresivnijeg klerikalizma koji se valja društvom? Možda je ta "kuća" o kojoj govori hvarski biskup naprosto postala utočište od konzervativne revolucije koja demonstrira sve snažniju želju da upravlja našim životima od kolijevke pa do groba. Ili od začeća pa do groba.
Ili sve to znači da bi nam Crkva sada željela ući i u kuće?
No, ako je istina oko što kaže Palić, da je sekularizam ušao u kuće, onda je veći i zapravo jedini problem to što nije dovoljno ušao u politiku.
Ne samo da je u Hrvatskoj još odavno zamućena granica između Crkve i Države, gdje kler piše zakone, a političari slijede obrasce ponašanja klera, već svaka vlast, a naročito HDZ-ova, prvenstveno vodi računa o tome da se udovolji Katoličkoj crkvi, a tek onda hrvatskim građanima.
Zamijenjene uloge
Totalno su zamijenjene uloge: sekularizam je ušao u kuće, umjesto u politiku. Politika i razni dijelovi društva koje bi po definiciji trebalo biti sekularno postali su, umjesto kuća i domova, poligon za promoviranje vjerskih sadržaja.
I tako se opet vraćamo na početak.
Ima li biskup Palić pravo prigovarati na vjerskoj nepismenosti mladih i na sekularizmu koji ulazi u kuće? I što uopće očekuje?
Još više vjeronauka? Još manje sekularizma? Čak i u privatnim domovima?
Štoviše, u dijelu svoje propovijedi mons. Palić požalio se čak i na "izrugivanje vjernika i na šale na račun Katoličke crkve" za što navodno više "ne treba hrabrosti". Zar bi je inače trebalo biti?
Vjeronauk u crkve
Uglavnom, recept kojim se Katolička crkva služila protekla tri desetljeća očito nije dao rezultat. Stoga je možda vrijeme da ona promijeni pristup. Možda bi, recimo, mladi tu vjersku pismenost bolje usvajali u crkvama, nego u školama.
Dosadašnja agresivnost u pristupu i nadmenost u odnosu, taj ton kojim se biskupi obraćaju javnosti, a Palićeva propovijed obilovala je upravo takvim prizvukom i retorikom, očito je stvorila situaciju s kojom Crkva evidentno nije zadovoljna. Poruke ne dopiru do vjernika, a ako i dopiru, ne ostavljaju traga. A ako ostavljaju traga, onda taj trag dosta često nije baš pozitivan.
Pritom, naravno, ne pomaže ni politika svojim snishodljivim odnosom prema Katoličkoj crkvi.
Znači ako ovo što smo gledali do sada nije upalilo, možda je vrijeme da se sve to poništi i krene ispočetka. Da se sekularizam ostavi politici, a vjera uđe u privatne domove. Da se vjeronauk vrati crkvama, a škole prepuste obrazovanju. Da se svećenici ostave politike i političara i posvete svojim vjernicima. A političari vode računa o građanima, a ne o vjernicima. I još manje o crkvenoj hijerarhiji.
Forsiranje stvara otpore, prevelika buka dovodi do toga da se više ne obraća pažnja, a visoki kler svojim nastupima ne privlači vjernike, već ih odbija.
Onako kako je to jučer učinio i biskup Palić svojom prozivkom.
