Ridley Scott je za sve svoje filmove uspijevao naći jake scenariste koji su vjerno pratili njegove vizije. U ‘Prometeju’ to nije uspio ili mu to nije bilo ni bitno
Prvo pitanje o kojem sam razmišljao nakon projekcije “Prometeja” bilo je: zašto je Ridley Scott napravio ovaj film? Tvorac “Aliena – Osmog putnika” i “Blade Runnera – Istrebljivača” vjerojatno je najbolji redatelj žanra znanstvene fantastike. Stanley Kubrick s “2001: Odisejom u svemiru” i Andrej Tarkovski sa “Solarisom” iznimno su značajni – kao i tvorci svemirskih bajki poput Georgea Lucasa - ali oni, za razliku od Scotta, nisu tvorci svjetova budućnosti. Ridley Scott je s dva filma stvorio dva uvjerljiva, gotovo opipljiva, svijeta – svijet daleke budućnosti u svemiru i svijet bliske budućnosti na Zemlji. Od nastanka tih filmova te svjetove repliciraju gotovo svi redatelji. Scott im je jednostavno pružio uvjerljivu sliku u kojoj bi se mogli naći: na svemirskom putovanju u nekoj istrošenoj letjelici ili pak u potpuno zagađenom velegradu, okruženi replikantima koji su korak do naših bližnjih. Scottovu viziju budućnosti gledatelj prihvaća kao stvarnu, uvjerljivu i gotovo neizbježnu. Budućnost je prljava, puna otpada i okrutna. Ono što je zadivljujuće jest da je takva ružna slika budućnosti ljubiteljima žanra postala čarobna. Mnogi poklonici znan-fana gledaju “Aliena” kao da ulaze u svoj vlastiti Disneyland i u tom se svijetu znanstveno-fantastičnog horora osjećaju kao kod kuće.
Svijet u 'Prometeju' je beživotan i bizaran
Scott je jednako maštovit i uvjerljiv u stvaranju drugih svjetova – onoga carskog Rima u “Gladijatoru”, srednjovjekovnih ratova u “Kraljevstvu nebeskom”, somalijskog ratišta u “Padu crnog jastreba” ili bliskoistočnog špijunskog čistilišta u “Tijelu od laži”. Ukratko, kad gledate film Ridleya Scotta, osjećate da ste se našli u stvarnom svijetu koji vrvi životom i koji je, ustvari, vaš. Prometej je prvi Scottov film u kojemu se gledatelj nalazi u svijetu koji ne prihvaća kao svoj. Taj je svijet beživotan i bizaran - kao da se Scott namjerno trudio udaljiti gledatelja od junaka i okoliša. Već sam početak filma, s golemim izvanzemaljcem u atraktivnom divljem okolišu signalizira negostoljubivost prema publici, uskraćujući joj osnovne informacije: tko je to stvorenje i gdje se to zbiva? To je izvanzemaljac, jedan od “inženjera” ljudske rase, a to se zbiva na njegovu dalekom planetu – no to sam saznao naknadno, tražeći odgovor na internetu. Do “Prometeja” Scott je uvijek bio vrlo jasan redatelj. Ovaj film je u njegovu opusu nešto novo. Nažalost, ne tako dobro kao njegovi raniji filmovi. “Prometej” je prvi redateljev film koji ima blijede junake s kojima se gledatelj ne može poistovjetiti. Kad na početku filma znanstvenički ljubavni par ulazi u neku pećinu i nalazi crteže praljudi koji potvrđuju da je za nastanak čovjeka zaslužna civilizacija iz svemira, oni se ponašaju kao da su ušli u dječju sobicu s bebom – raznježeni i presretni.
I pritom izgledaju neuvjerljivo i glupo. Nitko se ne ponaša tako kad ulazi u neki nepoznat, možda opasan prostor. Da stvar bude gora, dvoje znanstvenika i članovi njihove ekipe ponašaju se isto tako i na dalekom planetu na koji stižu u potrazi za odgovorom o počecima ljudske vrste. Zmijolike punoglavce – buduće aliene - pohranjene u čahurama diraju i maze kao da su ljubimci. I to nije jedini problem s uvjerljivošću Scottovih junaka. Jedan od likova je čovjekoliki robot programiran da služi znanstvenicima i posadi, a on ih – protivno zdravom znanfanovskom razumu i zakonu robotike – namjerno uništava, smiješeći se pritom kao Peter O’Toole u “Lawrenceu od Arabije”, filmu koji robot voli gledati. Na svemirskom brodu se nalazi i lik autoritarne nadglednice putovanja i projekta koja se ponaša toliko čudno da se pitamo nije li i ona robot i što ona tu radi.
Film uništava grozan scenarij
Scott je prvi put u jednom filmu ideje podredio priči i karakterima. Žrtve takve odluke su i dobri glumci - Noomi Rapace, Michael Fassbender, Charlize Theron – koji ostaju blijedi u ovoj redateljevoj ambicioznoj paraboli o podrijetlu čovjeka, Bogu i mogućem uništenju ljudske vrste. Scott tematski dosljedno vodi “Prometeja”, no bez dramske, ljudske i znanfanoske strasti. “Prometej” je hladan film, nalik spektakularnoj znanstvenoj demonstraciji za neuku publiku. “Prometej” je vizualno impresivan film, maštovit, uzbudljiv i neponovljiv, ali ga uništava grozan scenarij. Scott je veliki redatelj, ali nije pisac. Do sada je uvijek uspijevao naći dobre scenariste i s njima stvoriti snažne predloške za filmove.
Ovoga puta to nije uspio – ili mu nije bilo stalo do toga. U svakom slučaju, razočarao je svoje poklonike i ljubitelje žanra, čije su reakcije na raznim forumima i stranicama gotovo bolne.
