Šatoraši, stožeraši i desničari pokucali na Plenkovićeva vrata
Pixsell |
Foto: pixsell/ilsutracija
Isti recepti kojima je HDZ s desnicom svojedobno rušio Zorana Milanovića i Ivu Josipovića, sada se primjenjuju u pritiscima na Andreja Plenkovića i njegovu Vladu. Ima u tome poetske pravde. Pa i zluradosti
"Moja uloga u prosvjedu bilo je usmjerena prema traženju rješenja, uspostavi dijaloga s iznošenjem jasnih argumenata".
Ovim je riječima Tomo Medved 2016. godine objašnjavao svoju ulogu u prosvjedu šatoraša pred Ministarstvom branitelja.
Danas Medved kao ministar branitelja najavljeni prosvjed u Vukovaru komentira ovako: "Pozivam Ivana Penavu i sve udruge proistekle iz Domovinskog rata da se sva pitanja rješavaju u uredu i pozivam ih da dođu u Ministarstvo branitelja".
Tako to izgleda kad šatoraši pokucaju na tvoja vrata.
Tomo Medved sada kusa iste one recepte koje su on i njegova stranka, udruge, bundžije i provokatori isprobavali na Vladi Zorana Milanovića prije šest godina.
Nije zgorega prisjetiti se čega je tada sve bilo: dvije kolone u Vukovaru, stožeraši protiv ćirilice, šatoraši u Savskoj, marš na Milanovićev stan i juriš na Banske dvore, desničarski referendum, udar s Pantovčaka...
To je bio HDZ-ov model rušenja Zorana Milanovića i Ive Josipovića.
Druga meta, isto rastojanje
Sada se vrlo slični modeli koriste za rušenje Andreja Plenkovića: vukovarski prosvjed Ivana Penave slučajno poklopljen s okupljanjem Hvidre u Vukovaru pod pokroviteljstvom Kolinde Grabar Kitarović, pa juriš Darka Milinovića i njegovih Ličana na Središnjicu HDZ-a, pa antimanjinski referendum, pa najnoviji udar na Milorada Pupovca, pa pobuna HDZ-ovih europarlamentaraca, pa otprije HOS i Thompson, a ne treba zaboraviti ni desničarsko sekundiranje i rušenje premijera s Pantovčaka.
Recepti su isti, samo je meta ovoga puta druga.
Fale još plinske boce, no kako je krenulo, možda Plenković uspije i njih dočekati.
Uglavnom, muzika koja je četiri godine svirala pod Milanovićevim prozorima, uz prešutno odobravanje hadezeovih liberala i umjerenjaka, sada je zasvirala pod Plenkovićevim prozorima.
Nakon SDP-ovih "komunjara i crvene opasnosti", sada se optužuje Plenkovića da vodi HDZ "lijevo od centra, ravno u zagrljaj SDP-u", te da se služi "komunističkim metodama".
Penava, Hvidra i Kolinda
Nema nikakve slučajnosti u činjenici da se prosvjed gradonačelnika Ivana Penave "protiv ratnih zločinaca koji slobodno šeću Hrvatskom" održava upravo onoga dana kad Hvidra pod pokroviteljstvom predsjednice održava u Vukovaru sportske igre. Pa će se, eto, svi okupiti na jednom mjestu. Možda kao zagrijavanje za komemoraciju u Vukovaru i stvaranje preduvjeta za dvije kolone.
S tom razlikom da bi ovoga puta to mogle biti dvije HDZ-ove kolone.
Nije slučajno ni da Penavin prosvjed dolazi nakon Milinovićeva desanta, niti da se u isto vrijeme ide u pritisak na Milorada Pupovca, kao Plenkovićeva glavnog koalicijskog partnera.
Niti je slučajno da se proteklih mjeseci ide u rehabilitaciju ratnih zločinaca, od kojih su neki doista na rehabilitaciji, i to u Krapinskim Toplicama. Niti je slučajno da Thompson ponovno služi kao glazbena podloga novom puzajućem državnom udaru.
Ako je, dakle, Plenković prije šest godina pažljivo pratio ono što se događalo Milanoviću i Josipoviću, onda bi lako mogao predvidjeti daljnji razvoj događaja.
Jahao tigra
Ipak, prije četiri godine, na izborima za Europarlament, Plenković je nosio HDZ-ovu listu punu radikala koji su sada podržali Viktora Orbana nasuprot dvotrećinskoj većini ostalih zastupnika.
Plenković je jahao HDZ-ova tigra dokle god ga je on vodio prema vlasti. Zadnjih par godina i dalje pokušava jahati tog nacionalističkog tigra, popuštajući pod njegovim pritiscima i kupujući njegovu lojalnost - naročito branitelja - ali očito je da sve više gubi kontrolu.
A kontrolu bi, sve glasnije se poručuje ovih dana, mogao vratiti raspisivanjem prijevremenih izbora na kojima će stranačku desnicu pomesti s izbornih lista. No u tom slučaju postavlja se pitanje što će mu od HDZ-a uopće ostati. Možda SDP?
U međuvremenu, možemo konstatirati da ima neke poetske pravde u nevolji koja je snašla Plenkovića. U prosvjetljenju Tome Medveda koji je kao šatoraš rušio ministra, a kao ministar poziva "šatoraše" na sastanak u ministarstvo. U pučističkom scenariju koji su Plenković i ekipa šutke podržavali, a sada im se on sručio na grbaču.
A možda ima i prostora da se zapitamo ima li ta radikalna desnica u Hrvatskoj neki novi skript iz kojeg će crpiti svoju inspiraciju. Ovi stožeri, šatori, referendumi, desanti, thompsoni i markićke pomalo su već potrošeni. Da ne kažemo prozirni. A sigurno zamorni.
Međutim, svi oni Plenkovića ne smetaju dokle god mu ti isti desničarski radikali u Hrvatskom saboru drže Vladu na životu. Stabilnost je svetinja. Za neke, još uvijek prilično unosna.
