Robert Pauletić svoje huškačke članke protiv Srba pravdao je satirom. Ladislav Ilčić osuđuje satiru i smrtno ozbiljno vrijeđa Muslimane. A HTV zabranjuje satiru proglašavajući je ozbiljnim "raspirivanjem mržnje".
Robert Pauletić prije nekoliko godina veoma je ozbiljno vrijeđao srpske i japanske turiste, čak se hvalio da je zbog "bahatih Srba" napustio hotel kojeg je vodio "purger", da bi po imenovanju za zamjenika ministra turizma objašnjavao kako je sve to zapravo bila satira. Splitski đir. Odjek Miljenka Smoje.
Montirani proces službeno se deklarirao kao satirična emisija, poigravao se sa satiričnim pristupom politici, vlasti i čitavom društvu, da bi je novi urednici veoma ozbiljno shvatili i promptno skinuli s programa. I to "zbog zloupotrebljavanja teme satirične emisije za raspirivanje vjerske, nacionalne i druge netrpeljivosti".
Satira ih, eto, nije spasila.
Kao što je spasila zamjenika ministra turizma Roberta Pauletića.
Jedan od autora Montiranog procesa našalio se na Facebooku porukom kako je "očekivao povišicu" kad je HRT objavio da šire nacionalnu, vjerski i etničku mržnju". I bio je na dobrom tragu.
Je li problem u šali?
Ako nova vlast nagrađuje širitelje mržnje poput Pauletića, zašto novi urednici postavljeni od ove vlasti kažnjavaju Montirani proces?
Zato što su se šalili?
Znači li to da "raspirivanje vjerske, nacionalne i druge netrpeljivosti" u ovoj zemlji prolazi samo ako si smrtno ozbiljan? Da s time nema šale?
Kao što se ne šale pravaši iz Domoljubne koalicije, Milijan Brkić, Kolinda Grabar Kitarović, Tomislav Karamarko, Velimir Bujanec, Marko Jurič i ostali? Oni veoma ozbiljno šire netrpeljivost...
Ili stvar nije u šali, koliko god možda u satiričnim ispadima ona bila neukusna, promašena ili pretjerana, pa i uvredljiva, već u nečemu drugome. Raspirivanje mržnje u ovoj zemlji - nimalo satirično - može proći, ali samo ako je usmjereno prema onima koji nisu Hrvati.
Ilčićevo vrijeđanje muslimana
"Satira se svela na pljuvanje nacionalnih i općeljudskih vrijednosti", poručio je danas čelnik Hrasta Ladislav Ilčić koji se prije par mjeseci našao na udaru kritika zbog vrijeđanja izbjeglica, imigranata i ostalih muslimana koje je optužio za "manjak radnih navika i za rađanje puno djece".
Ilčić se tada nije branio da je bio satiričan. Nije se šalio. Dapače, čvrsto je i smrtno ozbiljan ostao pri svojim tvrdnjama. Ali sad taj isti Ilčić optužuje satiru da se svela na "pljuvanje nacionalnih i općeljudskih vrijednosti". Zašto? Pa zato što ta satira News Bara, o kojoj on kaže da ne zna ništa, "pljuje" i po onome što netko smatra hrvatskim nacionalnim vrijednostima.
A to nije dozvoljeno nikako: ni ozbiljno, a kamoli u šali.
Pa makar to činili sami Hrvati.
Ilčić objašnjava kako je "satira dozvoljena do te mjere dok se ne vrijeđa temeljno drugu osobu ili ograničava druge slobode", navodeći primjer francuskih satiričara koji su ismijavali Muhameda. Pa platili glavom.
Da bi zatim taj isti Ilčić veoma ozbiljno, dakle bez ikakve satira, "vrijeđao temeljno druge osobe", muslimanske izbjeglice koji su bazično lijeni, rađaju previše djece i time ugrožavaju čistoću hrvatskog društva.
On se nije s njima šalio. Bio je posve ozbiljan.
Kolindina opomena Novostima
Kao što je i Kolinda bila posve ozbiljna kad je urednicima srpskog tjednika Novosti prigovorila da se ne sprdaju s osjećajima hrvatskog naroda (od kojih neki čak i pišu za te Novosti), jer će sami biti krivi ako se nađu na udaru govora mržnje ili nečeg još goreg. Ali nije jednako odlučno osudila verbalne ispade protiv manjina.
Pa kada je to satira postala ozbiljnija od ozbiljnog govora mržnje?
Novinar koji je prije nekoliko godina intervjuirao Zdravka Mamića kidao se od smijeha dok je ovaj bljuvao mržnju protiv Željka Jovanovića i Srba koji ne mogu voditi resor sporta u hrvatskoj Vladi. To je sve bilo jako smiješno.
Pa zašto onda Ilčiću, Kolindi, Karamarku, Siniši Kovačiću, Jozi Barišiću i ostalima nije smiješno kad se satirična emisija sprda s osjećajima svih, pa i Hrvata?
Prosvjed za Z1
Bi li prošlo da su se sprdali sa Srbima? Možda s pravoslavnim svećenicima koji svakoga trenutka mogu istrčati iz crkve na Markovu trgu i zaklati prolaznike, kako je upozorio Marko Jurič na Z1?
Pet tisuća ljudi nedavno je izašlo na ulice kako bi sa četničkom šajkačom i Za dom spremni obranili "slobodu govora" (mržnje) novinara Juriča i televizije Z1 koja je prikazala njegovu emisiju. Zašto ti ljudi sada ne izađu na ulice u obranu Montiranog procesa?
Nego ga Velimir Bujanec, onaj sa četničkom šajkačom, sada šalje u Srbiju neka se tamo prikazuje.
U ovoj zemlji, pod ovom vlasti, postoji apsolutna sloboda, uskoro možda čak i obaveza, ruganja i sprdanja, pa i ozbiljnog huškanja protiv Srba i Muslimana, kao u slučaju Pauletića, Juriča i Ilčića. Ali nema šale s Hrvatima.
Odnosno, ne toliko s Hrvatima, već s vlašću koja svojata hrvatstvo i tumači osjećaje hrvatskog naroda.
