"Žao mi je što smo potrošili 48 milijuna kuna iz državnog proračuna za jedan referendum koji je bio potpuno nepotreban i suvišan", izjavila je sinoć Milanka Opačić u ime SDP-a. "Žao mi je zbog toga što je nakon ovoga referenduma Hrvatska zapravo poslala poruku da je zemlja u kojoj postoji većina koja je vrlo netolerantna prema manjinskim pravima".
Pa onda referendum ipak nije bio nepotreban i suvišan.
Poslužio je kao test tolerancije društva, sposobnosti vlasti, angažiranosti ljevice, beskrupuloznosti Crkve, lomljivosti institucija i labilnosti demokracije.
Možda je upravo ovaj referendum ono što je Hrvatskoj trebalo. Da shvati kakva je, uz koga je i što joj se tek sprema.
Tko je David, a tko Golijat?
Vidjeli smo, primjerice, da Željka Markić pobjedu dvotrećinske većine građana, ostvarene uz podršku svih vjerskih zajednica, uz asistenciju najveće vjerske institucije, uz sumnjive donatorske milijune i uz sekundiranje najjače oporbene stranke, naziva pobjedom "Davida protiv Golijata".
Slabiji je navodno pobijedio jačeg, iako se radi o pobjedi brutalne većine nad jednom seksualnom, ali i svjetonazorskom, liberalnom, modernom manjinom. Onom koja je na ovaj referendum praktički išla "kao ovca na klanje".
U referendumskoj noći čuli smo i da je predsjednik Ivo Josipović jako razočaran rezultatima, dakle hrvatskim građanima. Što je zanimljivo, budući da bi ti građani, prvenstveno oni poraženi, mogli reći da su razočarani predsjednikom države koji je dopustio da se na ovaj način promijeni Ustav, na štetu jedne manjine i u skladu s vjerskim definicijama braka.
Možda Josipović to formalno nije mogao spriječiti, ali se sigurno mogao više angažirati na ohrabrivanju one grupacije koja je bila protiv. Nedjeljno izjašnjavanje "protiv" nije bilo dovoljno da se opere savjest.
Obeshrabrili birače
Stoga rezultat referenduma, zajedno s malim odazivom, u velikoj mjeri ide na dušu predsjedniku, ali i premijeru i njegovim ministrima koji su tjednima govorili kako je taj referendum "besmislen i nepotreban" i tako potencijalne glasače "protiv" obeshrabrili od izlaska na birališta.
Tim gore ako se ovdje bila riječ o diskriminaciji. Formalno-pravno nije bilo nikakvog razloga da definicija braka uđe u Ustav, osim da se izvrši svjetonazorski udar na manjinu, ali i na vladajuću većinu, na Ustav i na institucije ove zemlje.
Ako to nije bio dovoljan razlog da se mobiliziraju glasači "protiv", onda Josipović stvarno nema razloga kukati nad rezultatima glasanja. U tom smislu, novac za referendum nije uzalud potrošen, ako nam je prikazao ljevičarsku vlast u i ovom svjetlu.
Maksimalna ili određena prava?
Jednako tako, referendum se isplatio ako je Vlada konačno shvatila da mora što prije izjednačiti prava pripadnika homoseksualne zajednice sa svim građanima. Ona je već najavila brzo donošenje Zakona o registriranom partnerstvu. I njemu će se istospolnim zajednicama dati prava: Milanka Opačić u jednom trenutku kaže "maksimalna", a već u drugom "određena".
Što su "maksimalna" prava? Možda ona o kojima je govorio akademik Željko Reiner (HDZ) u referendumskoj noći: "Zalažemo se za prava svih, ali ponavljamo svih hrvatskih građana, ali mora se poštivati volja vrlo velike većine hrvatskog naroda". Drugim riječima, manjina će dobiti onoliko prava koliko im to većina dodijeli.
Vladajuća koalicija je tu da osigura ravnopravnost i jednakost svih građana.
Nakon pedera, Srbi
Jer, nakon što su ove nedjelje "apsolvirana" homoseksualna manjina, kreće se na nacionalnu manjinu. Iste večeri kad je Željka Markić trijumfirala na referendumu, a Torcida i BBB ujedinili se u borbi protiv policije pod sloganom "Za dom spremni", objavljena je vijest da je prikupljeno dovoljno potpisa za referendum o ćirilici.
Milanka Opačić se "nada" da će se onemogućiti "bilo kakva vrsta referenduma koja bi dalje mogla produbljivati ovo kršenje ljudskih, odnosno manjinskih prava". Reklo bi se, u nadi je spas.
Ali ono što izaziva strah jest činjenica da stožeri i inicijative drmaju državom, pišu Ustav, ruše ustavne zakone, šikaniraju manjinu i sramote zemlju. Vlast tetura kao grogirani boksač, od udarca do udarca.
I sposobna je samo izražavati zgražanje nad brutalnim udarima, snebivati se nad "vrlo konzervativnim društvom", govoriti o tome da je "razočarana" rezultatima referenduma.
Ako će ovo izjašnjavanje potaknuti vlast da se snažnije angažira oko zaštite Ustava, institucija, manjina i građana u manjini, onda je 50 milijuna kuna dobro uloženo.
Bojkot medija
Ako ništa drugo, na ovom referendumu zabilježen je povijesni presedan: novinari iz svih redakcija konačno su se solidarizirali u bojkotu inicijative "U ime obitelji". Tako u večeri slavlja Željka Markić nije dobila priliku nasmijati se u lice hrvatskim građanima, vlasti, manjinama i institucijama.
Bila je to možda i najbolja stvar te večeri.
Neki su, pak, sigurno uživali u ovom prebrojavanju "za" i "protiv". Željka Markić nacrtala je svjetonazorsku kartu Hrvatske, uknjižila konzervativne i liberalne sredine koje se, doduše, u dobrom dijelu poklapaju s izbornim rezultatima, ali ovo je puno više od političke podjele.
Ova svjetonazorska podjela indirektno je upisana u Ustav.
Uzvratiti udarac
Konačno, umjesto da očajavaju zbog rezultata referenduma, poraženi bi mogli početi razmišljati o tome da uzvrate udarac. Ako su već referendumi u modi, zašto se ne bi krenulo u prikupljanje potpisa za referendum o uklanjanju vjeronauka iz škola, zajedno s vjerskim obilježjima, i njihovu vraćanju u Crkve kojih ima na svakom ćošku. Ili barem u referendum za izmjenu Ugovora sa Svetom Stolicom. Za to su se produbljivanjem gospodarske krize stekli čak i formalni uvjeti.
SDP-ova vlada za to nije bila raspoložena, pa neka to onda preuzmu udruge koje su se angažirale protiv referenduma o braku.
Jer, nijedan rat, pa tako ni svjetonazorski, nije promašen, besmislen i uzaludan ako se iz njega izvuku određene pouke: ako se profiliraju stavovi, senzibilizira društvo, provedu civilizacijski pomaci, učvrste institucije, zaštite i ohrabre manjine, isprave greške.
A kada će se sve to pokrenuti ako ne kad je ljevica na vlasti? Naravno, pod uvjetom da je ljevica na vlasti.
