Sanaderov naprasni odlazak 1. srpnja 2009. godine trebao je pokrenuti katarzu i čišćenje društva od političke korupcije, samovolje, sukoba interesa, kulta ličnosti. Danas tjeramo Lovru Kuščevića iz HDZ-ove vlade.
Prije 10 godina otišao je Ivo Sanader. Danas nam je još gore
Prije točno deset godina Ivo Sanader pobjegao je iz Banskih dvora.
Na izvanrednoj press konferenciji koja je uzdrmala državu objavio je kako je on "svoju dionicu odradio" te svima pompozno poručio: "Doviđenja i hvala na suradnji".
Narednih deset godina čekali smo pravomoćnu presudu protiv Sanadera, kao što smo tijekom svih tih godina nagađali o pravim razlozima Sanaderove naprasne ostavke.
A danas, deset godina nakon najvećeg političkog potresa u modernoj hrvatskoj povijesti, možemo još jednom postaviti pitanje je li ova post-sanaderovska Hrvatska postala bolja država.
Stabilnija, naprednija, poštenija, ustrojenija, bogatija, otvorenija...
Stara ekipa
Prije deset godina Sanader je poručio kako "neće prihvatiti dužnost u nekoj od europskih institucija, iako je bilo i takvih ponuda", a danas se naveliko piše o odlascima Andreja Plenkovića i Kolinde Grabar Kitarović na visoke međunarodne dužnosti.
Tvrdio je tada da se "neće kandidirati na predsjedničkim izborima", a danas se na tim izborima kandidira njegova bivša uzdanica Miroslav Škoro i bivši politički protivnik i diplomatski pulen Zoran Milanović, i to u akciji rušenja njegove bivše ministrice Kolinde Grabar Kitarović.
Upravo na desetu godišnjicu Sanaderova odlaska pokušava se iz Vlade potjerati Lovro Kuščević zbog malverzacija, manipulacija i sumnjiva bogaćenja. Jedan od onih koji ga tjeraju jest i Milorad Pupovac, bivši Sanaderov partner i osoba koja održala HDZ na vlasti i nakon njegove ostavke.
Psi laju, karavane prolaze, a Pupovac je i dalje tu.
Kao i Gordan Jandroković.
Opet korupcija i bogaćenje
Deset godina je prošlo od Sanaderova odlaska, a Vlada i HDZ-a i dalje se povezuju s korupcijom, kriminalom, korupcijom, sukobom interesa, sumnjivim bogaćenjima, milijunima.
Kad je Sanader otišao iz Vlade, Milan Bandić otišao je iz SDP-a. Danas gradonačelnik pod optužnicama čuva saborske "žetončiće" za Andreja Plenkovića.
Sanader je držao pravosuđe pod kontrolom, a DORH i Uskok u šaci, gušio je institucije, promovirao kult ličnosti, štitio vlastitu nedodirljivost, zataškavao afere i tražio poslušnost svojih podanika, u Vladi se okružio prijateljima s kojima je drmao državom.
Danas se mnogo toga može pripisati Plenkoviću.
Umiven HDZ - umočen HDZ
Sanader se obračunao s ekstremnom desnicom kako bi na vlasti držao takozvani "umiveni HDZ" koji je nacionalizam kompenzirao korupcijom. Plenković slijedi sličnu putanju: i njegov je HDZ "umiven", ali zato "umočen".
Sanader se i nakon odlaska s vlasti, bijega iz države, boravka u zatvoru, propalih suđenja, otvoreno rugao hrvatskim sudovima i institucijama. Baš kao što to Plenkovićev HDZ čini i danas.
Ivo Sanader promovirao je detuđmanizaciju Hrvatske, danas se HDZ vraća Franji Tuđmanu.
Ivo Sanader bio je grobar Hrvatske, ali svakoga dana se čini da HDZ i njegovi partneri mogu tu raku još dublje iskopati.
I jedna bizarnost: Hrvatska je nedavno raskinula arbitražu o granici sa Slovenijom zbog koje je Sanader navodno podnio ostavku na mjesto premijera.
Korupcija smijurija
Hrvatska je i dalje u raljama korupcije, iako je Sanader kao najveća politička zvjerka trebao poslužiti kao pokazna vježba što će se dogoditi svima onima koji posežu za korupcijom i kriminalom na javnoj dužnosti.
Pa eto, opet imamo Lovru Kuščevića. I mnoge druge.
Sanader je, paradoksalno, prvi pokrenuo borbu protiv korupcije. I upravo je na njegovu slučaju ta borba pretvorena u smijuriju.
Odlazak Ive Sanadera bio je traumatičan događaj nakon kojeg je Hrvatska trebala proći katarzičan proces raščišćavanja ostataka njegove vladavine. Nagađalo se da je to trebao biti kraj HDZ-a. Da bi se on vratio još gori i još opasniji: oslobodio je iz boce zloduhe koje je Sanader privremeno zatvorio, probudio stare navike, prebrodio suđenja i presude.
Doba pravednog gnjeva javnosti i društva nakon Sanaderove ostavke pojele su godine ravnodušja, apatije i cinizma pretočenih u satirične stranice poput one "Ćaća se vraća".
Velika očekivanja dovela su do velikih razočaranja. Hrvatska je zatvorila krug i umnogome se vratila tamo gdje je bila prije deset godina.
A u nekim aspektima je i dalje nazadovala.
Na vlasti ili blizu vlasti ponovno su ljudi izašli iz onog famoznog Sanaderova plavog šuškavca.
Ive Sanadera nema već deset godina, ali kao da nikada zapravo nije otišao.
Ostale kolumne Tomislava Klauškog pogledajte ovdje.