S tri dana zakašnjenja premijer Plenković konstatirao je da je napad na Banske dvore bio teroristički. A s mnogo godina zakašnjenja otkrio je "ozbiljan društveni problem radikalizacije", kao i "mržnju i nesnošljivost".
Andrej Plenković otkrio je radikalizaciju u hrvatskom društvu.
Ali tek kad je zapucalo na njegova vrata.
"Ovo je radikalizacija, ponašanje koje uvjetovano informacijama pod kojima je taj mladić bio, nekome tko je na njega utjecao, izvorima iz kojih se napajao ovakvim porivom", izjavio je jučer premijer na sjednici Vlade, komentirajući napad na Banske dvore za koji je on tek nakon tri dana konstatirao da bi mogao biti teroristički.
Plenković je objavio kako "treba vidjeti tko su akteri pa i u političkom životu RH koji potiču mržnju, netrpeljivost, nesnošljivost". Premijer, eto, tek treba vidjeti ono što je javnost odavno vidjela.
Plenkijevi radikali
Da radikalizacija već godinama uzima maha, još otkako je klicu posadio Tomislav Karamarko na čelu HDZ-a, stranke u kojoj je Plenković uredno gradio svoju političku karijeru, karijeru europskog zastupnika, a kasnije i šefa stranke.
Nakon čega je te iste "aktere u političkom životu koji potiču mržnju netrpeljivost, nesnošljivost", stavio na svoje izborne liste, uveo u Hrvatski sabor, dao im platformu i vidljivost, te pune četiri godine šutio na njihove huškačke, mrzilačke, radikalne ispade.
Poput, recimo, Steve Culeja.
Zanimljivo, Plenković je jučer otkrio i "odgovornost medijskih aktera koji potiču mržnju između Hrvata kao većinskog naroda i srpske manjine". Iako je upravo kod takvih "medijskih aktera" gostovao u emisijama.
Kasno zgražanje
Premijer se danas upravdano zgraža nad "neprihvatljivim i nevjerojatnim izjavama" Ivana Penave i Karoline Vidović Krišto, kao što se neopravdano nije zgražao nad njihovim izjavama prethodnih mjeseci i godina.
Da ne govorimo o tome da je Plenković pohodio šatoraše koji su provodili terorističke akcije po Zagrebu, da je šurovao s radikalima, dodvoravao se ekstremistima, popuštao pred ustašofilima, ulagivao se huškačima...
Ali sad kad se on našao na njihovoj meti - na meti njihova kalašnjikova - premijer je otkrio zabrinjavajuće razmjere radikalizacije.
Nažalost, upravo su njegov oportunizam, popustljivost, šutnja kumovali eksponencijalnom rastu ekstremizma u društvu, pa i do toga da se sada vadi oružje.
Umjesto da jasno osudi ustaški pozdrav u grbu HOS-a, on je govorio o "dvostrukim konotacijama".
Politički obračun
Možda Plenković nije bio radikal, ali je politički surađivao s radikalima. Kad su mu radikali izrešetali zgradu premijer se jako šokirao. S tri dana zakašnjenja.
I to je pohvalno. Ali kako to Plenković čini? "Društveni problem radikalizacije", kako ga je nazvao jučer, umotao je u politički obračun s protivnicima, spominjući Penavu i Vidović Krišto kao eksponente Domovinskog pokreta, a sve to mjesec dana prije komemoracije u Vukovaru.
Nakon ovog terorističkog napada osobe koja je lani u HOS-ovoj delegaciji pohodila Borovo naselje i izjava Ivana Penave, ali i Miroslava Škore koji poručuje da se na ovaj događaj "pruža drugačiji pogled iz Vukovara nego iz Zagreba", premijer ima puno pravo u Vukovaru očekivati neugodnosti i provokacije.
Milanovićevi šatoraši
Tu se krije glavni Plenkovićev, ali ne samo njegov problem, bio je tu i Zoran Milanović kao premijer koji je 555 dana tolerirao šatoraše i danas kao predsjednik koji prikuplja hvalospjeve upravo radikalne desnice. Nitko od njih ne ulazi u obračun s radikalizmom zbog zaštite društva, građana, države, institucija, demokracije, već prvenstveno radi zaštite sebe samih. I svojih karijera.
Milanović je s Josipom Klemmom prijateljski ćaskao u kampanji 2016. godine, nakon što je ovaj terorizirao čitavu državu, pa i jurišao sa šatorašima na Banske dvore i sukobio se s policijom. Mislio je da će mu to pomoći na izborima.
Opasna šutnja
Plenković je pohodio šatoraše dok je skupljao glasove, a oni pučistički rušili legitimnu vlast s plinskim bocama i parolama "Oba su pala, oba će pasti". Bila je to idealna prilika za obračun s radikalizmom.
Kao što je prilika bila i prilikom formiranja HDZ-ovih lista na kojima su se našli i Zlatko Hasanbegović, Bruna Esih, Hrvoje Zekanović, Stevo Culej... Ništa Plenković nije rekao na Culejevu poruku 2017. godine da ljudi "sačuvaju svoje oružje". Pa ga je ovaj napadač iskoristio u rešetanju policajca i Banskih dvora.
Plenković je šutio dok su ti radikali ugrožavali druge. Progovorio je tek kad su postali njegovi politički protivnici. I kad su zapucali na njegova vrata.
