Potrošiti svojih zadnjih 20 kuna na cigarete ili menzu?

Studentski život zna biti težak i stresan. Budu dani kad nas stisnu kolokviji, ispiti i seminari pa se malo teže diše, malo manje spava, a najgore nam ipak pada što trpi društveni život. Naravno da to nije najgora stvar na svijetu, ali to ne možete i ne smijete reći studentu.

Postoji puno vrsta studenata podijeljenih u različite segmente. Imate one koji nikud ne izlaze, uče za svaki kolokvij svo gradivo napamet, odbijaju ocjene dok ne dobiju 5 i sanjaju da budu menadžeri u super kul firmama.

Imate onda one koji stalno izlaze, ne uče uopće za kolokvije, idu na ispite za koje također ne uče nego čekaju zadnji rok kad „pokupe sva pitanja“, jedva nabodu prolaz, al isto sanjaju da će biti menadžeri u super kul firmama.

Imate i one koji izlaze, bez problema nauče sve što se nađe pred njima, dobivaju super ocjene i super su kul ljudi.

Imate i one koji ne izlaze, bez problema nauče sve što se nađe pred njima, dobivaju super ocjene i također su kul ljudi.

Tu su i oni koji izlaze, mogu pit kad god i gdje god treba, snaći će se i izvući prolaz, a ako bude viša ocjena, super!

Imate onda one koji baš ne izlaze, al se vole zapit u stanovima, uče tek toliko da prođu, a ako bude i koja ocjena više od dva – super. Ako ne, opet super. Prolaz je prolaz.

Imate i miks svih ovih gore ljudi koji su super kul, a ima i onih koji su ulizice iliti šu, oprosti mama, pci.

Kako god, svi oni imaju nešto zajedničko, a to je da originalnosti nikome ne manjka kad su u pitanju ključne dvojbe svakog studenta. Neke od njih su u nastavku, a pisat ću ih u ženskom rodu samo zato da ne dojadim i vama i sebi s nadodavanjem rodova samo kako bih pokazala da ne diskriminiram po spolu. Ne diskriminiram, majke mi!

Potrošiti zadnjih 20 kuna na cigarete ili menzu?

Vječna dvojba – cigarete ili nešto. Cigare su skupe, a prebrzo se ta kutija isprazni pa uživaš u prvih 10, a za drugih 10 mantraš da što duže traju. Pred kraj mjeseca nemaš više praktički ni za jedno ni za drugo, ali ako već moraš birati, stavljaš na vagu koliko će te zasititi burek iz pekare, koliko jedan ručak u menzi ili tri, četiri cigare od kojih će te boljeti želudac pa nećeš toliko osjetiti glad od boli.

Odlučiš se na cigarete pa pretražuješ sve jakne ne bi li se magično stvorila koja zaboravljena novčanica, ali ni kovanice ne podcjenjuješ. Provjeravaš internet bankarstvo i pomoliš se svetom Anti da ti starci ujutro pošalju neke novce, inače ćeš morati slagati bljutava jela koristeći stvari koje imaš u špajzi i frižideru, od kojih je pola njih istekao rok još prije koji (tje)dan.

Kratka si za režije, ali možda bi mogla kupiti one cipele

Žene i cipele. Žene i torbe. I šminka. I svi ti preparati za kosu. Ok, sigurna sam da i dečki imaju neku svoju slabost, ali žena je najslabija kada zna da mora nešto platiti, u izlogu se ukažu cipele koje su joj odjednom lijepe, a kod sebe posjeduje keš ili karticu. Ta kombinacija ne valja. Režije se neće platiti 17. ili 18. u mjesecu, nego se možda prebace i na idući mjesec dok ne krenu stizati opomene pa nekako iskombiniraš te i tekuće režije. Al nema veze, ti imaš svoje cipele koje ćeš obuti triput godišnje i promatraš ih dok jedeš kruh i paštetu jer za ništa drugo više nemaš.

Skuhati si nešto ili otići u menzu?

U dosta slučajeva, ovo bude riješeno naručivanjem iz najbližeg restorana koji ima dostavu. Ipak, u dvojbama između menze i kuhanja, često prevagne menza jer znaš – jeftinije je, brže je, nema pranja suđa, samo se ustaneš i odeš. Nema veze što si prije tri dana odlučio jesti zdravo, kupio si celer da si praviš sok koji sad svi piju, od mesa samo piletina i puretina uz neku laganu salatu, ništa pohano ni jako masno. U menzi naručiš bečki, pomfrit i majonezu. Kad te pitaju hoćeš salatu, kažeš da nisi baš danas za salatu, sutra ćeš. Vratiš se opet u red da naručiš još i kolač. Za svaki slučaj.

Izlazak i samozavaravanje da se nećeš napiti ili mirno spavanje pa u 8:30 na predavanje?

Ova druga opcija pobjeđuje samo kad ujutro imate predmet kao što je na ekonomskim fakultetima Makroekonomija. I kad vam taj predmet predaje profesorica kao što je ona na osječkoj Ekonomiji. Nitko od studenata ne voli sastavljače rasporeda koji stave predavanja od ranih jutarnjih sati dan nakon studentskog dana. U Osijeku je to četvrtak, u Zagrebu mislim da je srijeda, ali realno, ne treba tebi studentski dan da si popiješ koju čašicu viška i propustiš predavanje. Meni nekad ne treba ni čašica da bih propustila predavanje, ali lakše si oprostiš kad imaš razlog.

Osim kad si zadnja godina, tad se ne kriviš više za ništa po pitanju fakulteta i jedva čekaš dan kad ćeš izaći s diplomskim radom, uslikati se ispred i pozdraviti se s tom zgradom. 

Progutati knedlu i zvati starce da ti pošalju još koju kunu ili se konačno zaposliti?

Nije problem nazvati starce, problem je objasniti na što si potrošio novce koje su ti uplatili prije dva tjedna. Kako ćeš mu priznat da si dva puta bio vani ovaj tjedan, da si naručio dostavu tri puta i jednom bio u meku jer eto, ima se, može se, da si kupio kupaći jer je sad još uvijek jeftiniji nego što će biti preko ljeta iako pojma nemaš hoćeš na more, a nisi tip koji ide na bazene. Ne smiješ reći ni da koristiš svaku pauzu na faksu pa odeš na kavu koja nije 6, nego 10 kuna, a pauza ima previše.

Ne smiješ ništa od toga reći, ali gledaš da stvoriš novce odnekud, zadužiš se kod cimera ili frenda. Bez obzira na to što ti je to jadno i sramota te, preživjet ćeš, sila ne pita. Napravit ćeš bilo što samo da te starci ne pitaju zašto se ne zaposliš pa ne trošiš svoje novce jer ti je nekad budžet koji dobivaš od njih bio sasvim dovoljan za preživjeti mjesec. Koje glupo pitanje, kako ćeš se zaposliti i onda popit tri, četiri kave dnevno, pogledati cijelu sezonu najdraže serije u jednom danu i visit na Instagramu pola dana?

Kupiti si treći parfem po redu ili sačuvati 100 kuna za crne dane?

Kakvi crni dani, troši dok ima. Znam samo jednu svoju prijateljicu koja je odvajala 20 kuna svaki tjedan tijekom akademske godine pa gotovo cijelo ljeto živjela od tog. Toliku samodisciplinu nikad neću imati, a ne znam ni otkud njoj. Kako možeš gledati u tih 100 kuna, a parfem koji si koristio prije pet godina je taman na popustu i mogla bi ga kupiti iako imaš dva u kupaonici koja trošiš paralelno?! Moj naklon.  

Ima ovih dvojbi još puno. Susrećemo se s njima svaki dan, ali najveće krize su ipak kad učiš za kolokvije i ispite ili pišeš seminar kojemu je rok predaje u 23:59. Teško je jer kroz prozor čuješ pijane ljude kako idu prema gradu, pa začepiš uši samo da ti bude malo lakše.

Do kraja faksa me dijeli malo manje od dva mjeseca i sad su mi neke stvari smiješne, ali sjećam se koliko je moj gastritis radio u krizno doba.

I neka je, ne kažu bez veze da je studentsko doba najljepše. Iskoristite ga najbolje što možete, a onda slijedi novo snalaženje u nekom drugom, odraslom svijetu.  

Izvorni tekst pročitajte ovdje.

Ivu Mikić pratiti možete na njenom blogu 'Gingeraj', te na Instagramu i Facebooku.