Poslije majčine smrti uselio mi se otac koji mi zagorčava život

Cafe Nervoza je mjesto na kojem ćemo pokušati riješiti sve nervoze današnjeg vremena, konflikte, obiteljske odnose, manjak samopouzdanja, ciljeva... Nadamo se da ćemo kroz ovu kolumnu inspirirati sve vas koji nas pratite u pronalaženju kreativnih rješenja životnih problema. Svoje nedoumice, konfliktne situacije u kojima se nalazite i dileme šaljite na mail cafenervoza@24sata.hr. Kratki opis trenutne životne situacije i okolnosti u kojima se problem stvorio mnogo bi značili za kvalitetno rješenje problema. Odgovaramo svaki ponedjeljak, a više informacija o toj tematici pronađite na stranici Centar uspjeha. 

Draga Irena,

Ja sam žena u 40-ima, rekla bih najbolje godine. U braku sam bila 16 godina koji sam na svoju inicijativu željela prekinuti jer sam shvatila da nema smisla na silu boriti se za nešto što nema vrijednosti. Dizajnerica sam i posao sam dobila nakon puno godina u kojemu sam uživala sve do danas. Ostala sam usamljena i sama jer nisam još uspjela naići na srodnu dušu. Previše vremena provodim na poslu i ne izlazim. 

Poslije majčine smrti nametnuo mi se otac koji je ušao u moju kuću (i moj život) jer je čovjek koji nije sposoban živjeti bez "sluškinje" koja mu treba sve staviti pod nos. Zbog njegovog samosažaljenja za majkom uzela sam ga "privremeno", ali on ne pokazuje da želi otići, nametnuvši mi i brigu o njemu što me svakim danom sve više deprimira. 

Imam sina od 19 g. koji je samostalno dijete, radi, ide u školu. Ali otac mi nameće svoju volju, posesivan je i gunđalo koji svaki dan crpi iz mene svu energiju koja mi ostane. Neki misle da sam bezosjećajna i nameću mi nečistu savjest na leđa jer misle kako mi je to dužnost. Otac nije ni bolestan ni nepokretan. Moja sestra ima muža pa je takvo "pravilo" bilo preseliti ga meni koja ga nema. Nisam navikla živjeti s roditeljima koji imaju svoju teoriju o životu i nameću mi svoj zaostao i sirov stil s kojim se kose moja razmišljanja, pogotovo jer sam od 19-e godine živjela sama. 

Ne podnosim suživot s njim i sve više to pokazujem svojim načinom komunikacije, ali njega to ne dira. Mrzim se dići nedjeljom ujutro i ugledati njega u kuhinji kako se ponaša kao da je tu cijeli život. Nemam svoj mir za kojim sam žudjela i nakon rastave ga napokon dobila. Život mi je opet poremećen i osjećam užasnu nervozu i padam u depresiju češće nego u nesretnom braku. 

Kad otputujem nekad na dva dana, on se duri i jasno mi pokazuje kako ne odobrava moj "slobodni" život. Pokušavala sam razgovarati s njim i jasno mu dala do znanja da mu ja nisam žena i da nisam mama kojoj će on nešto braniti, postavljati ograničenja i koordinirati mojim životom, i ako mu ne paše moj način života da se slobodno vrati u svoj stan i život. No on odbija bilo kakvu pomisao na samostalnost, a pogotovo mene ostaviti na miru. 

Ponaša se kao da imam 20 godina. Umislio je da je moćan i da je on sad glava kuće kojeg treba slušati. Meni se od toga diže kosa na glavi i prečesto se sukobljavamo. Između ostalog, jako je škrt i za zajednički život daje vrlo malo. Budući da su se troškovi povećali od kada je uselio u moju kuću i moj život, smatra kako to moram ja jer mi je otac i da mi je to dužnost. 

Sestra mi financijski pomaže, ali njoj to nije problem jer ima mogućnosti, a i njen se život nije nimalo promijenio. Jednom na tjedan dođe mu u posjetu i tada je ona najbolja na svijetu. Poslije toga vraća se u svoj nepromijenjeni život i lako kritizira mene, koja sam "sebična, bezosjećajna, hladnokrvna....". Ima li mi pomoći?
Anonimna

Odgovor: Tempirane emocije

Depresija nekad služi kako bi umanjila ili umrtvila našu prirodnu agresiju. Kad smo u depresiji, smanjena nam je energija, nemamo mogućnost snažnog djelovanja, nismo u stanju pokazati ljutnju i bijes u punoj snazi. Možda vaša sve veća deprimiranost skriva rastuću ljutnju koju osjećate prema ocu? Ako ne budete pravovremeno i ozbiljno reagirali na trenutni problem (to što ne podnosite suživot s ocem), postoji mogućnost da padnete u još dublju depresiju, razbolite se ili eksplodirate u neočekivanom trenutku. Nagomilani potisnuti osjećaji uvijek na neki način izbijaju van. 

Preuzmite odgovornost za vlastitu sreću i dobrobit

Vaš otac je nakon smrti svoje supruge pažnju i fokus prebacio na vas i time zadovoljava svoje potrebe, što vama ne odgovara. On živi na svoj način, po svojim uvjerenjima i vrijednostima, i nemoguće je očekivati da će ih sada mijenjati. Isto tako, činjenica je da se ni vi ne možete prilagoditi njegovim pravilima života. Ako nastavite živjeti s njim, za očekivati je da će se među vama stvarati sve veći jaz i netrpeljivost. Na kraju ćete potpuno uništiti mogućnost bilo kakvog zdravog odnosa. 

Iz vašeg pisma zvuči da ste, unatoč svemu, odlučili kako nećete živjeti s njim, samo vam je teško jasno i glasno mu to reći. Pitam se što vas sprječava da izađete iz ove nezavidne situacije i kako to da dopuštate da vam sestra, otac i drugi nameću obiteljska pravila, koja samo njima odgovaraju i osjećaj krivnje koji, bez preispitivanja preuzimate na sebe? 

Kolika je cijena "mira u vašoj kući"?

Otac neće otići samovoljno, to je sigurno. Ako je navikao na "sluškinju" i smatra da ne može živjeti samostalno, došlo je vrijeme da nauči. Vjerojatno će se u početku buniti, to je razumljivo i na to morate biti spremni. Ako niste spremni na njegovu (i sestrinu) ljutnju i pobunu, žrtvovat ćete svoju i sinovljevu samostalnost i sreću, i sve to zbog njegovih životnih navika i zastarjelih obiteljskih pravila. Jeste li spremni na to? 

Razumijem ako želite zadovoljiti oca zbog ljubavi, privrženosti, krivnje ili straha, ali sadašnja formula očito "ne pali". Svatko je odgovoran za vlastitu sreću, i vaš otac (uz vašu pomoć i pomoć vaše sestre) sigurno može naći načina kako izgraditi sretan i ispunjavajući život. Brigu i pažnju možete mu pružati i u odvojenom životu. Na taj način druženja s ocem mogu postati ugoda, a ne muka.

Ljudi često pristaju na nesretan život samo radi "mira u kući", tj. zbog straha od konflikta. To je stoga što svaka konfliktna situacija u sebi skriva rizik od napuštanja, od toga da ćemo ispasti loši, bezobrazni, sebični, da će nam važni ljudi uskratiti naklonost… Pitanje je kolika i kakva je cijena "mira u vašoj kući"? Isto tako, osjećaj krivnje vam nitko ne može nametnuti ako sami ne vjerujete (barem malo) u ono što vam govore. Ako vam sestra govori da ste bezosjećajna i hladnokrvna osoba, vjerujete li u to? I koliko je to stvarno istina ili samo njezina percepcija?

Postavite vlastita, svježa pravila u obitelji

Kažete da je vaš otac umislio da je moćan. To je zapravo točno, jer vi njemu tu moć zaista i pridajete. Igrate po njegovim pravilima, dok istovremeno kipite u sebi. Nitko ne može biti moćan ako nema "publiku". Zamislite diktatora koji živi sam na svijetu. Je li moćan? Kome je moćan? Mi drugima pridajemo moć i važnost, tako što se pored njih ponašamo kao da su važni i moćni. Kad bismo se pored takvih ljudi počeli ponašati kao da smo svi ravnopravni, njihova moć bi se umanjila ili nestala. Preispitajte od čega se sastoji "moć" koju vaš otac ima nad vama: straha, krivnje, sažaljenja ili nečeg drugog? 

Također kažete da se otac prema vama ponaša kao da vam je dvadeset godina. To mu ne bi uspijevalo kada vi ne biste prihvaćali ulogu dvadesetogodišnjakinje i sve što uz tu ulogu ide. Da biste se osjećali ravnopravno, unatoč svemu što trenutno osjećate prema ocu, trebate se vratiti u ulogu odrasle osobe i riješiti problem, odraditi što je potrebno: jasno, glasno i sa sigurnošću - onako kako to rade ljudi od četrdeset, a ne dvadeset godina. A to nije lako, pogotovo kad su u pitanju roditelji. Tu se javljaju zamršeni emocionalni čvorovi iz kojih se ponekad teško otpetljati. No, nije nemoguće. Ponekad je dovoljno pošteno se naljutiti i osjetiti snažno poštovanje prema samoj sebi. Tada nestaju krivnja i strah, i svi osjećaji i stavovi koji nas sputavaju da se punom snagom borimo za svoja prava i potrebe. 

Nije čudno da ne pronalazite srodnu dušu, kad svoju svakodnevnu životnu energiju trošite na loš odnos s ocem i suživot s njim koji mrzite. Rješavanje ovog, za vas teškog životnog problema, odagnat će depresiju u koju polako upadate i vratiti vam životnu energiju koju ćete moći trošiti na lijepe stvari i nove ljude. Pozitivnu promjenu u svom životu možete napraviti samo vi, a promjena između ostalog uključuje preslagivanje zastarjelih obiteljskih pravila; na svoj i novi način. Tek kad vi promijenite svoje ponašanje i prestanete biti "sluškinja", žrtva, osoba opterećena krivnjom ili bespomoćno dijete - cjelokupna obitelj će se tome morati prilagoditi. Pred vama se nalazi težak, ali za vašu sreću važan zadatak. Kad vi postanete zadovoljna žena, majka, kćer i sestra, članovi vaše obitelji imat će izbor hoće li to zadovoljstvo dijeliti s vama ili ne. 

Sretno! 

Svoja pitanja šaljite na cafenervoza@24sata.hr