“Od rada se ne obolijeva”, reče ministar Milan Kujundžić obrazlažući podršku ideji da se dobna granica za odlazak u mirovinu u Hrvatskoj povisi na 67 godina života
Političari u mirovine idu ranije, mi ćemo raditi dok ne umremo
Kako licemjerno... Reče to čovjek koji je na čelu sustava što se svake godine ekspresno odriče najboljih medicinskih stručnjaka čim navrše 65. Jednostavno ih se škartira bez ikakve mogućnosti barem za savjetodavni rad ili mentorstvo mladim liječnicima, s obzirom na to da je riječ o ekspertima čija su znanja i dugogodišnje iskustvo neprocjenjivi. Svi ti ljudi potom prelaze u privatne klinike i tamo rade još godinama.
No za politiku koja donosi zakone oni do sada, sa 65 rođendanskih svjećica na torti, nisu predstavljali ništa vrijedno. Pa je tim više licemjerna izjava ministra da građani, onako zdravi, poletni i egzistencijalno osigurani, s odličnim plaćama koje primaju, mogu do 67. prpošno i produktivno davati svoj doprinos društvu, a onda spokojno otići u mirovinu s kojom će putovati na kruzerima, reciklirati plastične boce umjesto da ih sakupljaju i od njih žive te ne biti na teret nikome, ni djeci, ni državi.
Od te izjave svima nama bude mučno čim se sjetimo s koliko godina saborski zastupnici odlaze u mirovinu. Dovoljno je 15 godina staža, nešto mandata i besposličarskog sjedenja u saborskoj klupi, i evo mirovine višestruko veće od onih što su je zaslužili brojni naši penzioneri s 40 godina radnog staža.
Sjetimo se samo Ivana Čehoka kojem je politika omogućila da se umirovi s navršenih 47. Dok svima ostalima u toj dobi Kujundžić i ekipa njegove vrste od srca žele da rintaju još punih dva desetljeća kako bi nakon toga, na rubu snaga, s bijedom od mirovine, postali socijalni slučajevi. Pa zato, dok za svoje redove, počevši od Sabora, ne uvedu ista pravila, a i vrijednost mirovina, neka nam se skinu s kičme s ovim diktatorskim prijedlozima. Uostalom, ministre Kujundžiću, vi ste ionako čovjek koji samo grije dužnosničku fotelju i ne radi ništa.