U natezanjima s Davorom Stierom će također pobijediti, to se jasno vidi, no ostat će mu, na istim pozicijama, jači protivnici - Milijan Brkić i Miro Kovač...
Plenković dobiva bitke, ali on zapravo tek nadzire propadanje
Čini se da će nagodba za Agrokor biti neka vrsta Plenkovićeve polovične pobjede. Sustav je preživio, zasad. Geopolitički cilj, izbacivanje Rusa iz igre, nije uspio (mada bi Rusi s Alvarezom imali 51 posto vlasništva, a sad će imati između 35 i 46 posto), ali su domaći dobavljači solidno namireni (s Alvarezom bi gore prošli oni, a bolje banke).
Todorić je izbačen iz sedla, odnosno iz vlasništva Agrokora. Todorićeva “crna bilježnica” nije otvorena i to se može smatrati Plenkijevim uspjehom. No je li Hrvatska ovim, dugoročno, dobila? Je li Agrokor “naša najveća reforma”? Odgovori su jasni - ne i ne. Agrokor je prešao u strane ruke, a najvažnije reforme u njemu i oko njega, prije svega restrukturiranje Konzuma (i domaćih dobavljača), nisu započele. No najgore je ipak izbjegnuto. Plenković će uspjeti sačuvati i Martinu Dalić, što je vijest za plakanje.
Ona je najveće razočaranje ove Vlade, ali jest njegova pobjeda, makar i Pirova (“još jedna takva i gotovi smo”). U natezanjima s Davorom Stierom će također pobijediti, to se jasno vidi, no ostat će mu, na istim pozicijama, jači protivnici - Milijan Brkić i Miro Kovač. Oni ipak u dogledno vrijeme neće pokretati akciju njegova rušenja. Premijer će dobiti i bitku za Istanbulsku konvenciju, a u utakmici oko kurikularne reforme dobit će u produžecima (Fuchs nije čovjek koji opravdava HNS-ov ostanak u Vladi). Sve su to polovične pobjede, ali su pobjede.
Plenković i nije mogao puno više jer je naslijedio trule temelje (Todorićev Agrokor, Karamarkov HDZ), loše kadrovske i druge politike. Plenković dobiva bitke, Hrvatska gubi rat, tako to nekako izgleda. On je samo suvereni nadzornik propadanja. Bez demontaže i resetiranja ključnih sustava (javna poduzeća, javne službe, javni natječaji, politički sustav, stranke...) Hrvatska će dnevno gubiti desetke i stotine ljudi, a ni jedna zemlja s odumirućomo populacijom nikad nije bila uspješna. Reforme ili nestajanje, to je pitanje svih pitanja.