Prije dvije godine Plenković je apelirao na savjest zastupnika HDZ-a u vezi Karamarkova preslagivanja u Saboru. Sad Plenković ne dozvoljava zastupnicima da glasaju po savjesti u vezi Istanbulske konvencije
"U parlamentarnom radu postoje trenuci u kojima je teško uskladiti vlastitu savjest s odlukama stranačkih tijela, a istodobno donijeti važnu odluku u nacionalnom interesu. Izražavamo solidarnost s vama i pozivamo vas da glasujete po savjesti za dobrobit Hrvatske".
Pisalo je to u pismu koje je Andrej Plenković, zajedno s Davorom Ivom Stierom i još dvije eurozastupnice HDZ-a poslao 8. lipnja 2016. godine saborskim zastupnicima HDZ-a povodom Karamarkova preslagivanja parlamentarne većine.
Tada je Plenković apelirao na savjest u političkom pitanju kada se moralo računati na stranačku stegu.
Danas Plenković ne dozvoljava saborskim zastupnicima HDZ-a da glasaju po savjesti u vezi Istanbulske konvencije koju neki od njih - opravdano ili ne - smatraju svjetonazorskim pitanjem.
Čak prijeti Davoru Ivi Stieru izbacivanjem iz stranke, nakon što je politički tajnik stranke izjavio da će po savjesti glasati protiv konvencije, ali ne i za rušenje Vlade. Iako je Plenković upravo na onom pučističkom pismu zaradio kandidaturu za Karamarkova nasljednika.
Savjest je, kako se čini, mač s dvije oštrice: dobra kad njome siječeš svoje protivnike, opasna kad se okrene protiv tebe.
"Ovo je histerija!"
"Sve je ovo orkestrirana kampanja. Histerija", navodno se pjenio Plenković na Klubu zastupnika HDZ-a, nastojeći disciplinirati svoje parlamentarno stado i postrojiti zastupnike "u kolonu po jedan". Ono što je još nedavno izgledalo kao trijumf volje, sve više izgleda kao da se otima kontroli. Premijer gubi tlo pod nogama, a paranoični ispadi o "orkestriranoj kampanji" otkrivaju naznake slabosti tamo gdje je još jučer ležala najveća snaga HDZ-a.
Puca stranačka stega, puca autoritet, puca famozno Zajedništvo, ali puca i Plenkovićeva vjerodostojnost.
Istanbulska konvencija prolazi s običnom većinom i Plenković si može priuštiti taj luksuz da dozvoli glasanje po savjesti, kad je već on toliki njezin zagovornik. Stranci takvog profila naprosto treba nekakav "ispušni ventil", pa zašto joj ga ne omogućiti na jednoj prilično izvjesnoj konvenciji?
Možda je povrijeđen Plenkovićev ego: on se izložio s onim popratnim mišljenjem Vlade u kojem se ograđuje od "rodne ideologije" kako bi umirio klerikalne pritiske, a onda mu ni njegovi zastupnici to ne žele honorirati.
A više od toga Plenković svojim paradiranjem, prijetnjama, verbalnim obračunima sa Stierom, samo daje na važnosti zastupničkoj grupaciji koja se - paradoksalno - poziva na savjest. Baš kao što ih je Plenković svojedobno pozivao da to učine.
Savjest je bila dobra kad se prkosilo Karamarku. Savjest je opasna kad se njome prkosi Plenkoviću.
Otrgnuli se s lanca
Unutarnja dinamika svake stranke često zna biti nepredvidiva. Plenković sada lomi svoje zastupnike oko Istanbulske konvencije, pogledavajući jednim okom i na puno opasnije izglasavanje nepovjerenja Martini Dalić. Ako mu se sada otrgnu s lanca, hoće li osjetiti krv i eventualno glasati protiv Dalić?
Tada bi, naravno, doveli u pitanje vlastiti opstanak u Hrvatskom saboru u koji se mnogi više ne bi vratili, osim ako ne računaju da bi to bili posljednji trzaji Andreja Plenkovića. U tom slučaju, pobunjenici u Saboru profitirali bi kao svojedobno pobunjenici u Europskom parlamentu.
Ili je Plenkoviću pametnije upustiti se u trgovinu: glasajte po savjesti u vezi Istanbulske konvencije, jer ionako treba samo obična većina, a onda glasajte po stranačkoj stezi kad na red dođe Martina Dalić.
Sada se, međutim, stvari u Saboru zaoštravaju i Plenković riskira trajni rat s vlastitom glasačkom mašinerijom u situaciji kad mu Vlada visi na pretankoj većini.
Oko Istanbulske se već dovoljno zamjerio Crkvi, pa i biračima ako je suditi po padu rejtinga HDZ-a u anketama, već je izgubio Hrast, a mogao bi izgubiti još ruku u parlamentu. Ako to vodi čišćenju stranke, onda bi se moglo počistiti i njega.
