Je li autentičnost precijenjena? Je li autentičnost uopće stvarna? Je li autentičnost kad brend full-time blogeru strogo odredi koje će fotografije objaviti i što će napisati?
Ostati svoj i ustrajan i zašto je autentičnost zapravo prijevara
Ili je autentičnost cerekanje u ruci sa sponzoriranim proizvodom tvrdeći kako je upravo on i svih onih deset prethodnih najbolji na svijetu?
Heather B. Armstrong započela je svoj blog Dooce 2001. dok u Hrvatskoj ljudi nisu ni naslućivali kakav zamah će blogerska scena jednog dana uzeti u medijskom svijetu. Blog je započela temama o majčinstvu, depresiji, svim svakodnevnim situacijama koje je opisivala na duhovit i britak način. Naravno, uz psovke.
Godine 2009. magazin Forbes ju je uvrstio na listu 30 najutjecajnijih žena u medijima te godine. Sve ostale informacije o Heather pišu na Wikipediji i njenoj osobnoj stranici. Na Spark konferenciji “mommy” blogerica je otvorila temu autentičnosti i koliko je sam taj pojam danas iskrivljen, ljudi ga olako shvaćaju, a u blogerskom poslu sponzori glume kako vole autentičnost dok se ne opeku (čast izuzecima).
Što se dogodi kad blogerica napiše 'hairy vagina'?
Internet eksplodira. Heather se u jednom od plaćenih, sponzoriranih članaka usudila napisati „hairy vagina“ jer je to autentična ona, ali britkog jezika se nije svidjela dotičnoj kompaniji što je rezultiralo skandalom. Prema Heather, od tog trenutka svaka tvrtka, svaki brend strogo kontrolira onoga koga plaća da bude autentičan na onaj način na koji to brend želi. Upravo iz tih razloga javljaju se generički Instagram profili nad kojima se osoba koja zna što gleda zapita gdje je tu stvarna osoba, a što pametno promišljen product placement.
To je trenutak kad scrollam društvenim mrežama i u sebi ponavljam: reklama reklama reklama mačka reklama reklama...
Autentičnost kažete?
Za mene je autentičnost:
- Pisanje iz vlastitog, životnog iskustva koliko god ono bolno, sretno, ushićeno ili očajno izgledalo, bez ikakve cenzure. To je jedan od razloga zašto osobno nemam problema s pisanjem o rastavi mojih roditelja i mog pogleda na tu situaciju, nemam problem napisati sve što sam napisala u prošlom tekstu i gubitku meni bliskih osoba, nemam problema s pisanjem bez dlake na jeziku. Jer ovo je MOJ život i MOJ blog. Kome se sviđa neka čita, kome ne – neka živi svoj život ili gleda generičke feedove.
- Napisati pokoju psovku jer jebiga, mi nismo anđeli.
- Imati vlastite vrijednosti. Ako ne znaš vlastite vrijednosti, imaš li ih uopće?
- Imati kritičko mišljenje. Čak i u sponzoriranim objavama čiji vrhunac ne mora biti cerekanje i hrpa uskličnika kako je nešto super. Nije sve super. Nikad neće biti. I takvo pretjerivanje ne znači da će proizvod biti prodan. Nekad se još moglo manipulirati prikrivenim oglašavanjem, no sad kad to svi rade i svi su hodajuće reklama nečega preseravanje se vidi iz vedra neba. Da, dobro ste pročitali – preseravanje.
Heather mi postaje blogerski uzor da još više ostanem svoja i ustrajna pod cijenu zgražanja moralnih vertikala.
Autentičnost je nepristajanje na kompromise ako bi kompromis značio uništavanje nečije osobnosti.
I kako kaže Heather: If you can’t say ‘hairy vagina’ – FUCK ‘EM!
Izvorni tekst pročitajte ovdje.
O autorici:
Zovem se Andrea Tintor, autorica sam bloga 'Razlivena Tinta' i zaljubljenik sam u knjige, čitanje i pisanje. Volim promatrati svijet i crpiti inspiraciju iz svakodnevnih trenutaka. Osim na blogu pratiti me možete i na Facebooku.
Dražen Kutleša: Čovjek koji živi između dogme i moderniteta
Najteža kandidatkinja osme sezone napustila show: 'Da sam nastavila vani, otišla bih u smrt'
Rođendan tragično preminulog Matije Ljubeka, legende našeg sporta: 'Ubojici neću oprostiti...'