Svi koji misle da će ovdje naći informacije o procesu obrade, boji papira na kojem ćete napisati vašu molbu, o tome koliko i kako zvati centre za socijalnu skrb (premda bi oni uvođenjem registra posvojitelja trebali zvati vas) možete odmah prestati čitati.

Smatram da postoji jako puno mjesta na kojima možete naći gore navedene informacije kao i one o tome gdje proći obaveznu pripremu za posvojenje, kako ući u registar posvojitelja te kako dobiti uvid u anonimizirane profile djece za koju su ispunjeni preduvjeti za posvajanje.  Dakle ništa od toga, ali zato ću ovdje pisati o stvarima o kojima parovi možda i ne razmišljaju kada se odluče posvajati. Ovdje ćete naći informacije o tri važne odluke koje trebate donijeti jer ćete se s ta tri pitanja susresti prije, a i tijekom procesa posvajanja.

Prvo – ovo je relativno jednostavno, a radi se o dobnoj granici djeteta. Jasno je kao dan da većina posvojitelja želi što mlađu djecu, međutim beba nema u sustavu, ali zato ima djece predškolske dobi i one mlađe školske dobi kojima je svaki dan u sustavu dan previše. Kada smo suprug i ja pisali famozno pismo centrima kao dobnu granicu stavili smo 4 godine, međutim u vrijeme kada smo upoznali naše starije ono je bilo koji dan mlađe od 5 godina.

U tom trenutku mi se činilo veliko dijete, međutim dijete od 5 godina je tako malo. Danas kada gledam slike iz tog vremena na njima vidim jedno uplašeno dijete u koje sam se zaljubila na prvi pogled i u koje sa vjerovala (bez obzira na sve) od prvog trena. Posvojiti starije dijete je svakako izazov, ali s druge strane neke stvari naprosto preskočite, recimo pelene. Također starije dijete je svjesno da je posvojeno i ne trebate se pitati kada i kako početi razgovor o posvojenju s njim, jer ono će vas samo pitati ili ako vas ne pita lakše ćete početi tu temu kada za nju dođe vrijeme.

Ali vjerujte već će dijete samo pitati i to kad se najmanje nadate postaviti će vam pitanje, kojemu se najmanje nadate. Da, izazovnije je posvojiti starije dijete, ali uz puno strpljenja, muke, pokoju suzu i more ljubavi stvari sjednu na svoje mjesto. Danas nema tih para na svijetu koje bi mogle platiti moju sreću i puninu duše kada gledam kako moje starije od djeteta punog strahova i anksioznosti izrasta u mladu osobu punu sreće i radosti i kako svakim danom postaje sve ljepše i ljepše (ali ne zato što je moje). Kada razmišljate o dobnoj granici djeteta, imajte prvenstveno što otvoreniji um i srce. Moj topli savjet je slušajte svoje srce, ja znam da jesam i nisam pogriješila.

Drugo – posvojiti više djece (braće i sestara) odjednom. Ako ste avanturističkog duha i ne želite više nikada imati mira u kući onda ne trebate puno razmišljati. Za mog supruga i mene ovo je bila dobra odluka o kojoj smo razmislili prije nego što smo se uputili u zemlju posvajanja, bili smo poprilično sigurni da ako nam se ukaže prilika da posvojimo dvoje djece da ćemo je zgrabiti. I jesmo. Prilikom odlučivanja o broju djece uzmite u obzir sve aspekte od onih imate li dovoljno kvadrata za smjestiti više od jednog djeteta, do toga kakvu logistiku imate. Na taj način ćete prilikom obrade znati reći jeste li spremni iz mirnog i pomalo dosadnjikavog života uletjeti u kaos imanja 2 ili više djece (da ima ljudi koji su posvojili 3 djece odjednom).

Treće – ovo je vrlo složena odluka, a radi se o zdravlju djeteta i obiteljskoj anamnezi. Posvojena djeca imaju prošlost koje mi nismo bili dio i koja nam je nepoznata. Prihvaćajući dijete prihvaćamo i tu prošlost. Na vama je kao paru ili osobi koja je odlučila posvojiti da iskreno porazgovarate jeste li spremni posvojiti dijete koje ima fizičke, zdravstvene, psihičke poteškoće/ poremećaje u ponašanju; ili čija obiteljska anamneza (ako se uopće nešto zna o njoj) nije baš blistava (psihičke bolesti, mentalne retardacije ili neke nasljedne bolesti u obitelji). Prilikom našeg posvajanja morali smo se  suočiti s paušalno izrečenom mogućnosti nasljedne retardacije, i nije bilo lako.

Nije jednostavno kada ti neko kaže da djeca koju ćeš kroz koji tjedan uzeti doma možda su dosegla svoj potencijal i da to što vidiš je njihov maksimum. Lomili smo se, ali je s jedne strane intuitivno smo znali da to ne može biti točno, a s druge strane provodeći vrijeme s djecom vidjeli smo da su zapostavljena djeca i da su žilava i inteligentna bića sa čvrstim stavom.  Ali da se vratim na pitanje odluke, fizičke poteškoće su u većini slučajeva vidljive na prvi pogled.  Znači možete odmah vidjeti je li dijete tjelesni invalid ili je možda rođeno sa fetalnim alkoholnim sindromom ili je pretilo.

Teže je vidjeti zdravstvene probleme kako one povezane kako sa fizičkim tako i s mentalnim zdravljem. Neka djeca imaju medicinsku dokumentaciju, ali kod neke ne postoje nikakvi podatci. Kada dijete uđe u sustav stručni tim radi obradu njegovog psihofizičkog zdravlja i stanja, međutim nije uvijek lako sve utvrditi i testirati, a mogućnost testiranja uvelike ovisi i o dobi djeteta.  Kada razmišljate o ovom aspektu važno je da budete sa sobom na čisto s čime se možete nositi, a s čime ne.

Na kraju svega nemojte gledati dijete kroz broj svjećica na njegovoj torti niti kroz medicinsku dokumentaciju. Dijete koje posvajate ne određuje njegov broj godina, niti ono što piše u medicinskom kartonu, određuje ga donekle njegova prošlost, ali upamtite da vi zajedno s njim gradite budućnost. Budućnost koja je prepuna izazova, uspona i padova, lijepih i ružnih trenutaka, frustracija i beskrajne sreće, ljubavi i jedne duboke povezanosti.

Izvorni tekst pročitajte ovdje.

O autorici:

Ja sam Dunja. U stvarnom životu se bavim projektima i to najviše onim iz EU. Osoba sam koja cijeni slobodu i moć upravljanja vlastitim vremenom. Freelancer sam u nastajanju. Pišem blog Stvarati voljeti živjeti na kojem pišem o životu, sreći i važnosti pronalaženja samog sebe. On je moj intimni zapis u javnom prostoru, pozitivno mjesto moga stvaralaštva.