Niži PDV na hranu treba biti na meniju poreznog rasterećenja

U novom valu poreznog rasterećenja koje su obećali Vlada i ministar financija Zdravko Marić, plan je ostaviti barem dvije milijarde kuna više u džepovima građana i poduzetnika. Barem na papiru, odnosno toliko će biti manje novca u proračunu..

Iako ministar Marić uvjerava da su na stolu sve opcije koje razmatraju, najvjerojatnije će se ići na snižavanju opće stope PDV-a. Jedan postotni poen nižeg PDV-a nosi oko 1,8 milijardi kuna manje u državnu blagajnu, pa se to poklapa s Vladinim najavama. Još će se možda dodatno smanjiti porez na dobit. Vlada želi ispuniti obećanje i sniziti PDV koji je uz Mađarsku i Dansku, najviši u cijeloj Europskoj uniji. Ali jedan posto niži PDV teško da će donijeti niže cijene svih artikala upravo u omjeru poreznog rasterećenja. Proizvod koji bez PDV-a košta 100 kuna, sada bi za kupca trebao koštati 124 kune umjesto 125.

Jasno je da će te promjene biti teško pratiti i da će trgovci, ugostitelji, pružatelji usluga i svi ostali lako moći ostaviti iste cijene, a tu kunu spremiti sebi u džep.

Vlada više i nema prostora za snižavanje poreza na dohodak kako bi povećala plaće. Dva su razloga. Prvi je da je sav prihod od tog poreza prepušten gradovima i općinama i njima bi nastala ogromna rupa daljnjim sniženjem tog poreza. Da Vlada planira teritorijalnu reformu i smanjivanje općina i gradova koji se ne mogu sami financirati, onda bi taj potez i mogao proći. Ali ne planira. Drugi razlog je što daljnje rasterećenje dohotka ne bi uopće osjetili  oni s nižim, pa čak i prosječnim plaćama jer su već u sustavu olakšica. Osjetili bi ga samo oni s iznadprosječnim plaćama, a Vlada nikako ne želi da je prozivaju da je socijalno neosjetljiva.

Ono što se dosad nije spominjalo u javnoj raspravi je snižavanje PDV-a na hranu iako sve zemlje EU upravo kroz niži porez na hranu osiguravaju jači standard građanima. U jednoj bogatoj Njemačkoj je PDV 19 posto, a na  hranu sedam posto. Pa dođemo do apsurda da je Nijemcu s prosječnom plaćom od 2200 eura jeftinije se prehraniti nego Hrvatu koji ima prosječnu plaću 800 eura(s napomenom da 60 posto radnika u Hrvatskoj ima ispodprosječnu plaću).

Niži PDV na svu hranu od 13 posto  bi donio pravo pojeftinjenje hrane koje bi zahvatilo jednako baš sve slojeve društva. Ali u Vladi uvjeravaju da državna blagajna to ne bi mogla izdržati. Točne procjene još nema, ali radi se o milijardama kuna. No i ako je to točno i , ako država nije snažna kao Njemačka s ostatkom gospodarstva koje će puniti proračun, niži PDV barem na neke osnovne živežne namirnice se može uvesti. Kada je SDP-ova vlada razmatrala sniženje, uzeli su košaricu od 10 do 15 proizvoda. I to prvenstveno hrvatskog podrijetla, poput jabuka, jagoda, mandarina, kupusa, krumpira, svježe ribe. To bi proračun koštalo tada oko 1,1 milijardu kuna, ali tad novca za razliku od danas nije bilo, pa su odustali od manjeg deranja građana. Međutim, novca sad ima i u dvije milijarde bi moglo ući barem 20-ak proizvoda koji se svakodnevno troše. Iako meso uvozimo, mogli bi barem na neku vrstu mesa spustiti PDV. EU prepušta svakoj članici da sama odluči koje će vrste jeftinije hrane osigurati. Paralelno bi se moglo utjecati da hrvatski proizvodi budu jeftiniji, a i pojeftiniti zdraviju prehranu. Niži PDV na hranu zato je učinkovitiji i pošteniji nego spuštanje opće stope na 24 posto.

Dodatno, mogao bi se spustiti i PDV na plin i toplinsku energiju koji bi također donijeli pojeftinjenje kao što se već pomoglo sa strujom i vodom. Sve je to korisnije, ali pitanje je hoće li se Vlada odlučiti na to. Ili će radije izabrati da se može pohvaliti da su spustili PDV sa 25 posto. Pa makar građani to i ne osjetili.