Ne znam koliko je nužno spomenuti da se takav čaj do temelja razlikuje od onog zapakiranog u filter vrećicama. Nevjerojatno ugodni okusi ispijanju ovakvog čaja daju jedan sasvim novi doživljaj.

Ispijanje čaja može biti sasvim drugačije

Već godinama nisam kupila čaj u filter pakiranjima, a kafiće biram po tome kakve čajeve nude. S obzirom da ne mogu birati da budu baš iz rinfuze i iz kuće zelenog čaja (ili Harisse), gledam da barem budu kvalitetni. Iako, iznenadila sam se kad sam u Elis Caffeu pronašla – upravo taj čaj! Imaju i iz kuće zelenog čaja i iz Harisse!

To je samo dodatan plus za Elis, jer osim toga, u svojoj ponudi imaju i organsku kavu koju sami prže. Tj. to im je glavna ponuda. Ako je netko stručnjak za kavu, onda su to oni (ok, znam, nisu jedinu u Zagrebu). Kad jednom probate takvu kavu, bolje rečeno kad jednom probate kavu, više ne možete prihvatiti sve ovo što ste do sada smatrali kavom! Tako da ni kavu više ne pijem igdje drugdje osim kod njih. Ako ju pijem. Jer, eto, ne bih baš smjela zbog problema sa želucem. A većinu postova sam napisala baš u Elisu. No, ovo nije post o Elis Caffeu!

Čajana (Tea house)

I onda, razmišljajući gdje bih mogla otići danas (čisto radi promjene) da u miru napišem dva posta koja istovremeno pišem već danima i nikako da ih završim radi svih onih malih kradljivaca vremena (koji postanu veliki kad se udruže), na pamet mi padne kineska kuća čaja. Kad sam došla tamo stekla sam dojam kao da sam prošla kroz neki portal i stvorila se u nekom drugom svijetu. Ne bilo kakvom. U svijetu u kojem zaboraviš na žurbu, strku i buku.

Ovo je mjesto koje me je uspjelo umiriti u roku par sekundi. Ili možda odmah čim sam zakoračila unutra. Za početak, umirujuća glazba. Kao da sam došla na jogu ili meditaciju. Nakon toga je uslijedila priča o svakom čaju za koji sam se zaiteresirala. Objašnjenje koji je kakav, kako se dobiva i u kojoj prilici bi godilo popiti ga.

Tako sam se prvo zainteresirala za crveni čaj, pogrešno misleći da je to nešto poput roiboosa. Dobila sam objašnjenje da se radi o čaju intenzivno crvene boje poput vina i intenzivno prženog okusa. Uz bok je crnom čaju. A to mi se nije pilo.

Zatim me zanimao Oolong čaj. Radi se o čaju koji je nešto između zelenog i crnog. Pa, ni to mi se nije pilo. Onda sam ipak pitala za bijeli čaj, o kojem sam ionako razmišljala putem. Dobila sam pojašnjenje da je ovo zimsko vrijeme idealno za piti ovaj čaj radi njegovih antibiotičkih svojstava. A najbolji dio dana za bijeli čaj je upravo jutro (baš kada sam ja došla) radi toga što sadrži određeni udio kofeina. Eto kako sam potrefila pravo vrijeme za ovaj čaj.

Priprema čaja

A onda je uslijedila priprema čaja. Zbog toga i pišem ovaj post. A ne ona dva koja sam došla napisati! Nisam do sada nikad u životu vidjela da netko s toliko pažnje radi išta. Toliko polako, ali ne usporeno, toliko pomno... Kao da želi poslati poruku svijetu da zastane na trenutak, jako bitan trenutak jer se upravo priprema jedan čaj. Jedan bijeli čaj.

Još nešto. Dok sam dolazila ovdje razmišljala sam si hoću li biti nepristojna ako izvadim laptop i stavim na stol kako bih pisala. Nekako mi takva mjesta ne izgledaju prikladna za tehnologiju. Ali, pošteno sam se prevarila! Na moje pitanje bi li bio problem da radim na laptopu, vlasnik (koji me ujedno i poslužio) mi je odgovorio da ne bi bio nikakav problem. Naprotiv, oni potiču ljude da ostanu tu neko vrijeme i rade ili čitaju knjigu ili da uče... Da budu tu neko vrijeme kako ne bi samo ispili taj čaj i otišli, kako to inače činimo u kafićima.

Ispijanje čaja

Nakon pripreme dolazi onaj glavni dio – ispijanje čaja. U prvih par trenutaka pomislila sam da ću možda negdje pogriješiti u koracima i ispasti neuka. Naime, dobila sam jedno predivno pojašnjenje kako piti čaj. I to je zapravo odlična stvar! Za početak, listići koji su bili korišteni se mogu prelijevati vodom još 4-5 puta. Uvijek se prelijevaju s malo vode jer je čaj potrebno uvijek piti da bude barem topao, ako ne i blago vruć. Zato pomalo, da se ne ohladi. Ali i zbog još jednog važnijeg razloga – da se ne pretrpaš čajem, tako da ne popiješ sve odjednom. I da se ne ohladi. Zgodno!

Ovo je za mene jedno sasvim drugačiji doživljaj ispijanja čaja, ali i pisanja. Okruženja u kojima sam do sada radila su bila znatno više ispunjena nabrijanom ljudskom energijom i glasnim klafranjem. Osim doma. Doma mi je super, toliko da mi je čak i presuper. Osim što imam Anis Doo koja voli biti aktivna i zahtjeva interakciju čim se probudi. U zadnje vrijeme jako malo spava. Vjerojatno i na nju utječe ova promjena vremena. A da ne spominjem sve one zlikovce koji se samo pojave i iz čiste zafrkancije se počnu zezati s mojim vremenom i otimati ga. Ali mi je doma inače super :)

Dakle, kao što sam spomenula – sasvim drugačiji doživljaj ispijanja čaja i pisanja. I to baš tako, u kompletu. Ovaj post sam napisala u jednom mahu, u pola sata, bez dodataka i izbacivanja. Nikad nisam bila smirenija.

Možda na kraju nisam napravila ono što sam namjeravala. Ali sam dobila nešto puno više. Dobila sam lekciju. O tom sadašnjem trenutku koji pokušavam shvatiti već godinama. I mir. Koji pokušavam uloviti na raznorazne načine i kroz brojne tehnike koje sam otkrila. Ali ne i mir s njima.

Zato ovaj post o sasvim drugačijem doživljaju ispijanja čaja. I pisanja.

Izvorni tekst pročitajte ovdje. 

O autorici:

Moje ime je Slavenka Đikić i autorica sam tekstova i ilustracija na blogu 'Knjiga Inspiracija'. Mjesto je to na kojem uvijek možeš pronaći nešto što će te potaknuti, pokrenuti, ohrabriti ili inspirirati. Možda baš ovdje pronađeš onu točku na i koja bi mogla zaokružiti neku tvoju priču. Pratiti me možete i na Facebooku.