Vodeći svjetski mediji prenijeli su jučer članak ugledne novinske agencije u kojoj je hrvatska predsjednica svrstana uz bok ekstremnim desničarima u Europi. Jandroković je jučer brani. A je li to nešto čega se Kolinda stidi?
Ako laže Associated Press, ne lažu Kolindine izjave, potezi i poruke.
Vodeći svjetski mediji prenijeli su jučer članak ugledne novinske agencije u kojoj je hrvatska predsjednica svrstana uz bok ekstremnim desničarima u Europi, od Poljske preko Mađarske do Bugarske. Neke novine opremile su taj tekst zaključkom da su "ekstremni političari postali mainstream".
Gordan Jandroković kaže da se on osobno "ne slaže da hrvatska predsjednica spada u tu vrstu političara". Predsjednica se još nije izjasnila. Ali ne mora se ni truditi.
Nakon Argentine, nakon izjava o ustaškom pozdravu, nakon otvorenog koketiranja s ustaštvom i radikalizmom, nakon uzvanika u svečanoj loži na njezinoj inauguraciji, nakon afirmativnih poruka o ratnim zločincima i teroristima, jasno je na kakvoj platformi Kolinda Grabar Kitarović gradi svoju politiku.
Putin sponzor radikala
A njezini srdačni odnosi s Vladimirom Putinom, sponzorom, pokroviteljem i uzorom svih autokrata, diktatora, ekstremista, radikala i rušitelja liberalnih demokracija u svijetu, samo to potvrđuju.
Kad bi se sve stavilo na papir, ispalo bi da se Kolinda u svom mandatu vjerojatno susrela s više autokrata nego demokrata.
Pitanje je, međutim, jedno: srami li se Kolinda Grabar Kitarović ovakvog etiketiranja u svjetskim medijima?
Je li to nešto što bi ju smetalo? Narušilo joj imidž? Osim što je narušilo imidž države na čijem čelu se nalazi...
Možda je to upravo ona slika koju ona želi poslati Putinu i Trumpu, ali i svojim biračima, sljedbenicima, štovateljima, obožavateljima. I stranim medijima.
Na toj ekstremističkoj politici Kitarović je svojedobno doplovila na Pantovčak, bilo bi zaista suludo kad bi se ona te politike sada išla odricati.
Mi znamo što zapad ne zna
Gordan Jandroković je možda zvučao kao netko tko bi branio Kolindu, inače svoju prethodnicu na čelu Ministarstva vanjskih poslova. Međutim, i on kao i svi mi, znamo ono što zapadni mediji ne znaju i ne treba ih biti briga.
Znamo, naime, da Kolinda nije nikakva ekstremna desničarka, barem ne u duši. Ona je samo spretni oportunist. Uostalom, kao i Viktor Orban koji je na Sorosevoj stipendiji kao liberal rušio komunizam, a sada Sorosa proglašava demonom i tjera iz Mađarske.
Kolinda je na političku scenu stupila kao članica umjerene i liberalne Sanaderove vlade. Od nje se nikada nije mogla čuti niti jedna iščašena rečenica. Tada je slijedila političku maticu, poštivala pravila i uzuse koji su u to vrijeme vladali u hrvatskom društvu.
Bila je pristojna diplomatkinja, povezana s predsjedničkim uredom Stipe Mesića, uzorna srednjostrujašica, obrazovana i modernizirana, tipična predstavnica tadašnjeg političkog obrasca.
Poželjni obrasci
Sve dok nije kao kandidatkinja Karamarkova HDZ-a krenula slijediti druge poželjne obrasce. One koji su parazitirali na stožerašima i šatorašima, na buđenju ustaštva, na povijesnom revizionizmu i falsifikatima, na nacionalizmu i šovinizmu, na kulturnoj i svjetonazorskoj revoluciji, izvještačenom antikomunizmu...
Zaplovila je na radikalnim vjetrovima koji su se počeli dizati sa svih strana svijeta i počeli uzimati maha u srednjoj Europi. Kolinda kao prava oportunistica nije htjela propustiti tu priliku.
Sjetimo se i Milana Bandića u predsjedničkoj kampanji 2009. godine. Kako se friško ispisani član SDP-a i ex-komunist spretno pretvorio u klerikalnog radikala i desničarskog ekstremista, u borca protiv komunizma, u autora zabranjenog spota protiv "Crvene Hrvatske".
Ono što tada nije uspjelo njemu u borbi protiv Ive Josipovića uspjelo je Kolindi.
Karamarko i Rusija
Sjetimo se i Tomislava Karamarka, bivšeg Manolićeva tajnika i Mesićeva šefa kampanje. I on se povampirio kad je shvatio da je to jedini način da osvoji vlast. I on je bio blizak Rusiji.
Kolinda nije nimalo bolja od njih. I dapače, mogla bi biti još gora.
Ekstremizam, populizam, demagogija, revizionizam još uvijek uzimaju maha u Europi i dobivaju sponzore s obje strane Atlantika, dok se prostor za liberalnu demokraciju sve više se sužava.
Hrvatska predsjednica kao istinska oportunistica neće propustiti ovu priliku. Ako put do vrha vodi stazama ekstremizma, ona će hrabro njima kročiti.
I eto, možemo reći da Kolinda nije nikakva ekstremistička desničarka. Ona se samo tako ponaša.
