Neobjektivan: Tudore, sportski je priznati da si bio nadigran
Zadar nije prvi, vjerojatno ni zadnji klub čiji uspjeh u međusobnom ogledu Igor Tudor ne priznaje i ne respektira. U ponedjeljak je u Stanovima Zadar dominirao u svemu
U čudu i s nevjericom slušao je trener Zadra Ferdo Milin analizu upravo završene utakmice iz usta kolege Igora Tudora, koji je ispalio kako je Zadar izjednačio iz prvog udarca u okvir gola!? Promukli i zbunjeni Milin se vjerojatno sam u sebi zapitao: 'Jesmo li mi gledali istu utakmicu', jer za razliku od trenera Hajduka, Milin i ostalih 3500 duša na Stanovima vidjeli su nešto posve drugo. Vidjeli su kako je Zadar nakon primljenog gola imao četiri zicera (Heister, Ivančić, Begonja, plus Hrgovićeva stativa), vidjeli su kako je Zadar imao veći posjed lopte i više udaraca na gol, na koncu, vidjeli su i kako je Hajduk od poraza spašavao golman Kalinić, koji je pred kraj utakmice skinuo zicere Tadiću i Begonji.
Tudor za sada radi dobar posao na klupi Hajduka, za koji redom dobiva pohvale nadređenih, kolega, navijača i medija, no malo više objektivnosti ne bi mu škodilo. Na žalost, Zadar nije prvi, vjerojatno ni zadnji, klub čiji uspjeh u međusobnom ogledu Tudor ne priznaje i ne respektira. Jednom je za lošu izvedbu njegove momčadi kriv loš teren, drugi put je protivnik igrao bunker, treći put je kriv pritisak i mladost... Sve, samo ne bolji protivnik. Očito se trener Hajduka teško nosi s pritiskom rezultata, a što je najgore, taj je pritisak sam sebi natovario na leđa. Na početku sezone vodstvo kluba pred njega je postavilo samo jedan cilj - promociju mladih igrača. Sve ostalo je u drugom planu, pa tako i rezultat.
Da je 'maksimirsku petardu' fasovao neki Tudorov prethodnik, bio bi smijenjen još u svlačionici, a Tudora nitko nije ni krivo pogledao. Za upravu je njegova pozicija neupitna, a za navijače je Tudor 'uno di noi'. Ne kritiziraju ga za debakl, ne pitaju ga zašto nije zatvorio utakmicu i izborio barem minimalan poraz, kako bi prije uzvrata prodali 15-20 tisuća ulaznica. Ne pitaju ga ni gdje su nestali i zašto nisu standardni Andrijašević, Mikanović, Milić i Kiš, koji su trebali biti prodani na zimu za spas kluba. Ne pitaju ga ni gdje je nestao Mujan, ni jesu li Anđelković, Iluridze i Bukva stvarno pojačanja za Hajduk, na koncu, ni zašto su prosuti silni bodovi protiv davljenika Osijeka i Zadra... Tudoru ne predbacuju baš ništa i stoga je potpuno nejasan njegov arogantan i prepotentan gard prema svemu što ga okružuje.
Ako predsjedniku Hajduka nije neugodno izaći pred zaposlenike i iskreno im priznati kako do daljnjeg nema novca za plaće, ako mu nije neugodno zbog financijskih problema ukinuti čak i popodnevni odmor u hotelu za sve, osim za igrače, pa je utakmicu u Zadru čak i Tudorov stožer dočekao drijemajući u foteljama, zašto bi treneru tog istog Hajduka bilo neugodno priznati kako je Zadar jednostavno bio bolji. Gubio je i Mourinho od Maritima, gubio je i Ferguson od Millwalla, gubio je i Ancelotti od Crotonea... Kvragu, zar Tudor ne bi smio remizirati u Zadru?! Zar bi mu pala kruna s glave da prizna Milinu kako ga je njegov Zadar nadigrao? Ne znam za vas, ali ja bih nakon jednog takvog iskrenog priznanja, puno više cijenio i njega i njegove uspjehe.
